Prije tačno pet godina, Crna Gora je postala prva zemlja na Zapadnom Balkanu koja je usvojila zakon o životnom partnerstvu osoba istog pola. Taj zakon tada je predstavljen kao historijski iskorak i pobjeda ljudskih prava, ali danas, pet godina kasnije, postavlja se pitanje šta smo kao društvo zaista dobili?
Zakon je usvojen u vrijeme političke nestabilnosti i pod pritiskom zapadnih ambasada, a mnogi su ga vidjeli kao političku trgovinu, dok su tradicionalne vrijednosti većine građana bile zanemarene. Srpska pravoslavna crkva, tradicionalne zajednice i nevladine organizacije koje čuvaju porodične i moralne vrijednosti bile su protiv, ali zakon je proguran bez šire javne rasprave.
Pet godina kasnije, Crna Gora nije postala stabilnija ni pravednija. Tradicionalna porodica je u defanzivi, dok se istopolne zajednice medijski i institucionalno favorizuju. Iako zakon ne dozvoljava usvajanje djece od strane istopolnih partnera, pritisci aktivista u tom pravcu su sve jači. Retorika o ravnopravnosti i ljubavi bez granica koristi se kao paravan za redefinisanje pojma roditeljstva, gdje se djeca sve češće posmatraju kao pravo odraslih, a ne kao bića sa pravom na oca i majku.
Crna Gora se suočava sa ozbiljnom demografskom krizom – sve je manje rođenih, a sve više iseljenih. Umjesto ulaganja u porodičnu politiku i podsticaje za rađanje, društvena energija se troši na promociju životnih stilova koji ne doprinose biološkom opstanku naroda. Kroz obrazovni sistem i medije sprovodi se ideološki inženjering, gdje se djeci već u osnovnim školama predstavljaju tzv. alternativne porodice, a termini mama i tata zamjenjuju sterilnim izrazima roditelj 1 i roditelj 2.
Većina građana Crne Gore nije podržavala legalizaciju istopolnih zajednica, a ni danas ne podržava širenje LGBT agende, naročito kada je riječ o djeci i obrazovanju. Ipak, umjesto da se uvaži volja većine, nameće se agenda manjine uz podršku stranih ambasada i dobro umreženih nevladinih organizacija.
Vrijeme je za ozbiljno preispitivanje društvene korisnosti ovog zakona. Crna Gora treba da se okrene svojoj tradiciji, kulturi i moralnim osnovama koje su vijekovima držale narod uspravnim i slobodnim. Ako želimo opstanak, i duhovni i biološki, moramo vratiti porodične vrijednosti u centar društvene pažnje. Nema zdravog društva bez zdrave porodice, a porodica, po svom prirodnom i božanskom određenju, jeste i ostaje zajednica muškarca i žene.
A šta vi mislite? Da li je Crna Gora zaista napredovala ili je samo slijedila spoljne trendove? Bacite komentar, pa da vidimo ko je za, a ko protiv!
