Njemačka – zemlja obećanja ili odbacivanja?
Njemačka je oduvijek važila kao zemlja jednakih šansi, socijalne pravde i stabilnosti. Ali šta se dešava kada ti snovi počnu pucati? Sve više stranih radnika, čak i onih sa visokim obrazovanjem i dobrim poslovima, razmišlja o odlasku iz Njemačke. Da li je to samo problem politike ili duboko ukorijenjena društvena bolest?
Priče koje lome srce
Uzmimo za primjer Janisa, Grka koji je u Njemačku došao sa 18 godina da studira građevinu. Nakon 16 godina života i rada u Njemačkoj, sa magistarskom diplomom i iskustvom u javnom i privatnom sektoru, odlučio se vratiti u Grčku. Zašto? Jer je osjetio da nikada neće biti prihvaćen kao pravi Nijemac. „Uvijek sam bio posmatran kao ‘onaj Grk’, nikada kao dio društva“, kaže on. Čak i kada je radio na velikim projektima, nailazio je na netrpeljivost i diskriminaciju.
Sličnu sudbinu dijeli i Utku Sen, stručnjak za sajber sigurnost turskog porijekla, koji je nakon tri godine u Njemačkoj preselio u London. „U Njemačkoj sam se uvijek osjećao kao građanin drugog reda, dok su Britanci mnogo otvoreniji i prihvataju različite kulture“, kaže on.
Studija koja otkriva gorku istinu
Institut za istraživanje tržišta rada proveo je anketu među 50.000 migranata u Njemačkoj, starosti od 18 do 65 godina. Rezultati su šokantni: jedan od četiri ispitanika ozbiljno razmišlja o odlasku iz zemlje. I to nisu samo oni koji su loše integrisani ili imaju niska primanja, već i visoko obrazovani i uspješni ljudi – oni koji su Njemačkoj najpotrebniji.
Razlozi? Kompleksan miks ličnih problema, ekonomskih izazova, osjećaja isključenosti i percipirane društvene netrpeljivosti. Dodajte tome visoke poreze, birokratiju i političko nezadovoljstvo, i dobijete savršenu oluju za masovni egzodus.
Kultura isključenosti i rasizma
Kalina Velikova iz Bugarske, koja je devet godina živjela i radila u Bonu, kaže da čak ni tečno znanje njemačkog jezika nije bilo dovoljno da se oslobodi osjećaja isključenosti. „Ljudi su me prihvatali kao koleginicu, ali su se često pravili kao da me ne poznaju. Počela sam razvijati alergiju na Njemačku“, priznaje ona.
Anastasios Penolidis, menadžer izbjegličkog kampa, smatra da je potrebna duboka kulturna transformacija. „Neophodno je političko i socijalno obrazovanje, nove institucije za borbu protiv rasizma, niži porezi za one sa niskim primanjima“, kaže on. Iako on i njegova djevojka rade puno radno vrijeme, jedva sastavljaju kraj s krajem, a poreska politika i strukturalni rasizam ga teraju da ozbiljno razmišlja o povratku u Grčku.
Politička dilema i društveni izazovi
Ekonomista Kristijan Dastman ističe da je učenje njemačkog jezika ključno za integraciju, ali da osjećaj neprijateljskog okruženja nije problem samo Njemačke. „Slična istraživanja u Velikoj Britaniji vjerovatno bi pokazala iste rezultate“, kaže on.
Porast broja migranata izaziva zabrinutost među domicilnim stanovništvom, što desničarske populističke partije koriste za jačanje svoje podrške. AfD, druga najjača partija u Njemačkoj, iskoristila je strahove stanovništva u februarskim izborima.
Šta dalje?
Njemačka se nalazi na tankoj žici između očuvanja društvene kohezije i otvaranja vrata novim migrantima koji su ključni za ekonomiju. Dok politika pokušava balansirati, mnogi migranti gube nadu i odlaze.
Anastasios Penolidis kaže: „Budućnost zavisi ne samo od politike, već od načina na koji društvo vidi i podržava one koji su odlučili Njemačku nazvati svojim domom.“
Zaključak
Njemačka, zemlja koja je nekada bila evropski san za mnoge, sada se suočava sa egzodusom stranaca koji su joj gradili budućnost. Da li će se društvo promijeniti ili će izgubiti one koji su mu najpotrebniji?
A vi? Da li ste ikada osjetili da niste dobrodošli tamo gdje živite? Ili možda poznajete nekoga ko je zbog toga odlučio da ode? Podijelite svoje priče, možda zajedno pronađemo rješenje ili bar razumijemo problem bolje.
Izvor: B92, Kurir
