Zamislite situaciju: Dušan M. iz Banata umire, a njegova porodica ne zna kada će dobiti neisplaćenu penziju za vrijeme njegove smrti. PIO fond im hladnokrvno saopštava da ne postoji zakonski rok za isplatu tih sredstava! Da, dobro ste pročitali – nema roka! Ostaje im da čekaju da se završi ostavinski postupak, koji može trajati mjesecima ili godinama, a tek onda da dostave gomilu papira – ostavinsko rješenje, lične karte nasljednika, podatke o računu… i tek tada, ako je sve po propisu, možda će dobiti ono što im pripada.
Ovaj apsurdni problem nije usamljen slučaj. Penzioneri i njihove porodice svakodnevno se suočavaju sa birokratskim lavirintom koji im otežava pristup novcu koji im je zakonski pripao. PIO fond, umjesto da olakša, dodatno komplikuje stvari, ostavljajući ljude u neizvjesnosti i finansijskim problemima.
Da li je moguće da u 21. vijeku, u zemlji koja se hvali socijalnom zaštitom, penzioneri i njihove porodice moraju da se bore sa ovakvim problemima? Gdje je tu ljudskost i poštovanje prema onima koji su decenijama radili i uplaćivali doprinose?
Zašto PIO fond ne postavi jasan rok za isplatu neisplaćenih penzija nakon smrti korisnika? Zašto se ostavinski postupci ne ubrzavaju? Zašto se ne uvede jednostavniji sistem koji bi nasljednicima omogućio bržu i lakšu isplatu?
Ovo nije samo problem pojedinaca, već sistemski problem koji zahtijeva hitnu reformu. Dok se birokratija vuče, ljudi ostaju bez novca, a njihova egzistencija je ugrožena.
Ako ste i vi ili neko koga poznajete prošao kroz ovakvu situaciju, znate koliko je frustrirajuće i besmisleno čekati na nešto što vam po zakonu pripada. Podijelite svoje iskustvo, jer možda zajedno možemo pokrenuti promjene koje su nam svima potrebne. Ili bar da se nasmijemo ovom apsurdu dok čekamo da nam neko konačno odgovori – kad će pare?!
