Kad život promijeni sekunda: Kako su Deni i Stjuart usvojili bebu pronađenu na željezničkoj stanici u New Yorku
Zamislite da šetate gradom i odjednom ugledate bebu, samu, napuštenu, sa pupčanikom još uvijek priključenim! Upravo se to dogodilo Njujorčaninu Deniju Stjuartu prije tačno 25 godina. Deni je, zajedno sa svojim partnerom Piterom Merkurijem, pronašao novorođenče na stanici metroa u New Yorku i odlučio mu pružiti dom. Ova priča nije samo dirljiva – postala je inspiracija za knjigu i film koji su osvojili srca mnogih.
Kako je sve počelo?
Bilo je ljeto 1998. godine. Deni, tada 34-godišnjak i socijalni radnik, zakasnio je na ekspresni voz na stanici 14. ulice u naselju Morningside Heights. Dok je žurio, ugledao je nešto što je u prvi mah izgledalo kao lutka umotana u crnu duksericu. Ali kada je lutkina noga pomjerila, shvatio je da je to živo novorođenče! Beba je bila sama, sa pupčanikom još uvijek priključenim. Deni je odmah pozvao policiju i utešio bebu dok nisu stigli.
Neočekivani preokret
Iako je Deni radio kao socijalni radnik, nije planirao usvojiti bebu. Međutim, na sudu u decembru iste godine, sudija ga je iznenada upitao da li želi da usvoji dijete. Bez razmišljanja, Deni je rekao „da“. Njegov partner Piter nije bio odmah oduševljen – bojao se kako će im se život promijeniti. Ali nakon samo jedne noći sa bebom, i on je osjetio duboku povezanost.
Brza procedura i novi život
Zahvaljujući pilot programu koji je omogućavao brže usvajanje zdravih, napuštenih beba, proces je tekao brzo. Do Božića iste godine, beba je već bila kod njih kod kuće. Dali su mu ime Kevin, po Piterovim roditeljima koji su ga izgubili davne 1970. godine. Kevin je odrastao kao izuzetno lako dijete, završio prestižnu srednju školu u Chelsea i diplomirao računarstvo i matematiku na koledžu Swarthmore.
Porodica i dalje raste
Godine 2009., Deni i Piter su se vjenčali, a ceremoniju je vodio isti sudija koji je nekada pitao Denija da li želi da usvoji bebu. Danas Kevin živi u Pittsburghu, radi kao web programer i kapiten je svog tima u ultimativnom frizbiju.
Zašto ova priča dira srca?
Piter Merkurio kaže da se svako u New Yorku može poistovjetiti sa trenutkom kada jedan mali događaj može zauvijek promijeniti život. Njihova priča je dokaz da ljubav i hrabrost mogu stvoriti pravu porodicu, čak i u najneočekivanijim okolnostima.
Zaključak
Ova priča nije samo o usvajanju bebe – to je priča o ljudskoj dobroti, hrabrosti i snazi porodice. U svijetu gdje se često čujemo o lošim vijestima, ovakve priče nas podsjećaju da i dalje postoji nada i ljubav.
A sad, šta vi mislite? Da li biste imali hrabrosti usvojiti dijete koje ste pronašli na ulici? Ili možda imate sličnu priču? Podijelite sa nama, jer ovakve priče zaslužuju da se čuju i šire!
