Iran je pod ogromnim pritiskom. Izraelska vojna kampanja u samo dvije sedmice uništila je veliki dio iranskih ofanzivnih kapaciteta, a talasi protesta i ekonomski problemi dodatno potresaju Islamsku Republiku. Dok neki stručnjaci poput Nurijela Rubinija i Abasa Milanija smatraju da je promjena režima moguća ili neizbježna, drugi poput Rićarda Hasa tvrde da još nisu ispunjeni uslovi za demokratski proboj. Ali, koja je prava istina o Iranu? Da li je zemlja spremnija za demokratiju nego što mislimo?
Iako je autoritarni sistem duboko ukorijenjen, postoje institucije lokalne samouprave koje su, iako stvorene da legitimišu režim, postale mjesta stvarnog građanskog angažmana. Više od 1.000 gradova i 35.000 sela ima izabrane vlasti koje su počele raspravljati o budžetima i odgovornosti. Te institucije, iako dvostruke namjene, mogu biti okosnica za postislamistički poredak i demokratsku tranziciju ako im se pruži prilika.
Iran je zemlja sa preko 80 miliona ljudi i teritorijom većom od Francuske, Španije i Italije zajedno. Upravljanje ovom državom nije lako, ali postoje tehnički planovi za reformu, uključujući modernizaciju sistema općinskih finansija i transparentnije budžetske odluke. Međunarodne institucije poput UN-a i Svjetske banke spremne su pomoći.
Međutim, tranzicija neće biti laka. Režim je pod pritiskom, ali civilno društvo i opozicione grupe su slabi. Spoljni faktori mogu oslabiti režim, ali unutrašnji prelaz na demokratski poredak zavisi od sposobnosti Irana da iskoristi postojeće institucije.
Ako padne režim, budućnost Irana zavisiće manje od ideologije, a više od logistike – kako će zemlja upravljati sobom. Ovo je trenutak da preispitamo naše stavove o Iranu i shvatimo da je demokratska budućnost možda bliža nego što mislimo.
A sada, šta vi mislite? Da li je Iran zaista spreman za demokratiju ili nas čeka haos? Bacite komentar, neka se čuje glas iz sjene!
