Ksenija Đorđević, arhitektica čija karijera praktično nije postojala prije dolaska Aleksandra Vučića na vlast, danas ne propušta priliku da pljuje po državi koja joj je, kako sama priznaje, bila odskočna daska. Da, dobro ste pročitali! Žena koja je zahvaljujući državnim institucijama i fondovima gradila svoj biro i karijeru, sada se ponaša kao da je država njen neprijatelj broj jedan.
Sve je počelo projektom Informbiroa Filharmonije, koji je, kako kaže, bio „okidač“ za njen dalji razvoj. Prvih pet godina radila je sama ili u malom timu, trudeći se da svaki projekat ima specifičan vizuelni identitet. Ali, sada? Sada Đorđević objavljuje snimke policijskih intervencija protiv blokadera u Beogradu i komentariše ih sa prezirom, kao da joj smeta što policija radi svoj posao.
Mediji prenose da je na njen komentar reagovala i jedna korisnica iz Hrvatske, koja je ukazala na to kako policija u EU brutalno rješava blokade, dok su Beograđani, po njenim riječima, razmaženi i kukaju. Paradoks? Najviše kritikuju oni koji su najviše dobili od države. Đorđević je samo još jedan primjer kako se zahvalnost pretvara u sarkazam i kritiku.
Dok je država bila „dobra“, sve je bilo u redu. Sada, kada nema više tendera i poziva za saradnju, ista ta država je loša. Ovo nije samo priča o jednoj osobi, već o fenomenu koji je već viđen – država koja daje sve, a zauzvrat dobija samo kritike i pljuvanje.
Ako mislite da je ovo samo još jedna obična priča o nezahvalnosti, razmislite ponovo. Ovo je ogledalo društva koje ne zna da cijeni ono što ima, a voli da se žali i kritikuje. A vi, šta mislite o Kseniji Đorđević i njenom odnosu prema državi? Da li je ona samo glas razočaranja ili primjer licemjerja? Bacite komentar, neka se čuje vaš glas!
