Kijev danju vrvi životom, ali noću se pretvara u pravu noćnu moru. Dok danju ljudi šetaju pse, djeca se igraju, a kafići su puni, noću ruski dronovi i rakete neumoljivo padaju na ukrajinsku prijestolnicu. Četvrta godina rata donosi eskalaciju noćnih napada, a broj dronova ponekad prelazi stotine. Zvaničnici upozoravaju da bi rojevi dronova mogli postati svakodnevica, a stanovnici Kijeva opisuju ove napade kao najstrašnije od početka sukoba. Mnogi su primorani da noći provode u skloništima metroa, dok danju pokušavaju da žive normalno, ali sa stalnim strahom u pozadini.
Karina Holf, 25-godišnja stanovnica Kijeva, preživjela je raketni napad koji je uništio njen stan. Opisuje kako je u trenutku udara bila blizu prozora, a njen dom se pretvorio u ruševine. Iako je sretna što je živa, stalna blizina smrti rađa crni humor i hroničnu iscrpljenost zbog buke protivvazdušne odbrane koja traje satima. Danilo Kuzemski, 35-godišnjak, govori o balansiranju između svakodnevnog života i rata, dok zujanje dronova i eksplozije postaju dio njihove realnosti. On priznaje da više ne ide u skloništa, jer prioritet daje snu, iako je njegov stan ranije uništen.
Noćni napadi ciljaju stambene zgrade, što je potvrđeno od strane šefa gradske uprave Kijeva, Timura Tkačenka. Cilj je širenje straha i povećanje broja civilnih žrtava, iako Rusija tvrdi da pogađa samo vojne ciljeve. Uprkos svemu, solidarnost među stanovnicima raste, a društvene mreže preplavljene su objavama o tome kako ljudi uspijevaju nastaviti sa životom – popiju kafu, odu na trening ili na posao, ne dozvoljavajući teroru da ih slomi.
Oleksandra Umanec, majka desetomjesečnog sina, noći provodi u metrou jer je tamo sigurnije nego kod kuće. Svako jutro se vraća kući i pronalazi utehu u osmijehu svog djeteta. Iako svi znaju kroz šta prolaze, niko o tome ne priča, jer život mora da ide dalje. Noću se spremaju za sklonište, sa torbom i odjećom spremnom pored vrata, dok se pitaju zašto njihova djeca moraju trpjeti zbog rata koji nisu izabrala.
Ova noćna tortura u Kijevu nije samo ratna realnost – to je psihološki rat, teror koji pokušava da slomi duh naroda. Ali izgleda da Kijev ne posustaje. Ljudi se smiju, šale, iako im je srce teško. I dok dronovi zuje i rakete padaju, stanovnici Kijeva pokazuju svijetu šta znači prava hrabrost i otpor. A vi? Da li biste mogli da živite u gradu koji danju diše život, a noću se pretvara u bojno polje? Ako imate neku ludu priču ili crni humor iz rata, podijelite je – možda nam svima treba malo smijeha u ovim mračnim vremenima.
