Nađa Komaneči, prva gimnastičarka koja je na Olimpijskim igrama dobila savršenu ocjenu 10, proživjela je tešku životnu dramu. Iza njenih zlatnih medalja krije se osam godina zatočeništva i seksualnog zlostavljanja pod komunističkim režimom Rumunije. Nakon što je njen trener zatražio azil u Americi, Nađa je bila pod nadzorom tajne službe, nije smjela putovati i bila je zatvorenica svoje zemlje. Kasnije je seksualno zlostavljana od strane sina diktatora Čaušeskua. Nakon što je ostala trudna, prisiljena je na prekid trudnoće. Prije nego što je Rumunija pala, pobjegla je preko Dunava u Mađarsku, a zatim u Ameriku, gdje je doživjela novo zatočeništvo pod kontrolom biznismena koji je koristio njeno ime za zaradu. Nakon godinu dana, uz pomoć prijatelja, preselila se u Kanadu i započela novi život sa suprugom, američkim gimnastičarem Bartom Konerom. Danas vodi školu gimnastike i živi slobodno, daleko od politike i pritisaka.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevi mediji naglašavaju kršenje ljudskih prava i represivnu prirodu komunističkog režima u Rumuniji pod kojim je Nađa Komaneči patila. Ističu seksualno zlostavljanje i političku represiju, prikazujući njenu priču kao borbu protiv autoritarizma.
Centar: Centristički izvori fokusiraju se na činjenice o Nađinim sportskim uspjesima i teškoćama koje je preživjela, pružajući uravnotežen prikaz njenog naslijeđa i ličnih borbi bez prevelikog političkog konteksta. Priznaju njen bijeg i novi život u inostranstvu kao pozitivan ishod.
Desno: Desničarski mediji često ističu Nađin bijeg iz komunističkog režima kao simbol neuspjeha komunizma i trijumfa slobode i demokratije. Naglašavaju njen bijeg i novi život na Zapadu, prikazujući njenu priču kao pobjedu nad represivnim režimima.
