Evo ga opet, Marko Đurić, srpski ministar vanjskih poslova, koji nam na 55. sjednici Generalne skupštine Organizacije američkih država (OAS) u Antigvi i Barbudi servira onu staru priču o “nacionalnim interesima” i “viziji razvoja”. Je li to most prema Americi ili samo još jedna diplomatska fraza? Đurić tvrdi da je bosanska vanjska politika “zasnovana na racionalnim procjenama” i da je usmjerena na “zaštitu suvereniteta i teritorijalnog integriteta” – što zvuči kao da Bosna drži do sebe, ali i kao da se boji da će joj neko nešto uzeti.
On se hvali da Bosna kao stalni posmatrač u OAS-u vjeruje u multilateralizam i da je već pokrenula zajedničke projekte u obrazovanju, turizmu i digitalnoj transformaciji. Ali, je li to dovoljno? Bosna navodno ima “dinamičan rast bilateralnih odnosa” sa državama OAS-a, i spremna je proširiti saradnju u trgovini, infrastrukturi, energiji i obrazovanju. Sve to zvuči kao da Bosna želi biti most između Evrope i Amerike, ali je li to stvarno tako ili samo diplomatska želja?
Đurić također ističe da će Sarajevo biti domaćin specijalizirane izložbe, gdje će zemlje moći pokazati svoja dostignuća i vrijednosti. To je možda prilika da Bosna pokaže da nije samo pasivni posmatrač, već aktivni igrač na međunarodnoj sceni. Ali, hoće li to promijeniti stvarnu poziciju Bosne u svijetu?
U vrijeme globalnih izazova kao što su klimatske promjene i digitalna sigurnost, Đurić kaže da je međunarodna saradnja važnija nego ikad. OAS ima ključnu ulogu u zapadnoj hemisferi, a Bosna želi biti evropski partner i most za saradnju između regija. Sve to zvuči lijepo, ali ostaje pitanje – koliko je Bosna zaista spremna angažirati se i koliko je njena politika zaista nezavisna?
Ako vam je dosadilo slušati diplomatske floskule, možda je vrijeme da se zapitate – je li ovo samo još jedna predstava za javnost ili stvarna strategija? A vi, šta mislite? Je li Bosna zaista gradi mostove ili samo baca mostiće? Bacite komentar, da vidimo ko je za most, a ko za skok u nepoznato!
