Kad pomislite da je sport svijet koji ujedinjuje, Marko Perković Thompson i hrvatski sportisti vas brzo razuvjere! Kontroverzni pjevač, poznat po ustaškim pozdravima i ratnohuškačkim pjesmama, i dalje vuče hrvatske fudbalere i rukometaše u svoj nacionalistički vrtlog. Na njegovom posljednjem koncertu na zagrebačkom hipodromu, gdje je bilo oko pola miliona ljudi, primijećeni su selektor Zlatko Dalić i reprezentativac Mateo Kovačić. Da, dobro ste pročitali – ljudi koji bi trebali biti uzori sportskog duha, pjevaju i slave pjesme koje veličaju mračnu prošlost i ratne zločine.
Nije prvi put da se ovakve scene dešavaju. Prije sedam godina, Thompson je pjevao na dočeku Zlatka Dalića u Varaždinu, a potom i u Livnu, gdje je okupio desetine hiljada ljudi. Iako su njegovi koncerti zabranjeni u Njemačkoj, Holandiji, Švicarskoj i Sloveniji zbog promovisanja neonacizma i ustaštva, u Hrvatskoj i dalje ima slobodu širiti svoj otrov. Na njegovim nastupima često se čuju parole poput “ubij Srbina”, a njegove pjesme slave NDH i akciju Oluja, povezane sa ubistvima i proterivanjem Srba.
Da li je moguće da sportisti koji bi trebali biti uzori, ne vide problem u tome? Ili je to dio šireg problema u društvu? Hrvatski rukometaši su prije pola godine slavili srebro na Svjetskom prvenstvu uz ratne pjesme, a Thompson je postao simbol ekstremne desnice, što on ni ne krije. Njegove pjesme su ratnohuškačke, pune mržnje i istorijskih laži, a on i dalje dobija podršku od sportskih zvijezda i velikih masa.
Zamislite samo – koncerti zabranjeni u nekoliko evropskih zemalja, a kod kuće se slave kao heroji! Da li je to normalno? Ili je to znak da se mržnja i netrpeljivost i dalje hrane i šire, čak i kroz sport? Ako vam je do smijeha, samo pogledajte kako su fudbaleri sa ponosom pozirali sa Thompsonom na društvenim mrežama, dok se u pozadini čuju parole koje bi trebale biti zabranjene.
Ovaj slučaj nije samo problem Hrvatske, već i šireg regiona, gdje se istorijske rane ne liječe, već se ponovo otvaraju i koriste za političke i nacionalističke ciljeve. Thompson je postao simbol mržnje, a sportisti koji ga podržavaju šalju poruku da je to prihvatljivo. Pa, da li je vrijeme da se zapitamo šta zaista znači sport i ko su naši heroji?
Ako ste mislili da je sport samo igra, razmislite ponovo. Ovde se igra mnogo opasnija igra – igra identiteta, mržnje i politike. A Thompson i njegovi prijatelji iz sportskog svijeta su glavni igrači. Šta vi mislite o tome? Da li je ovo samo zabava ili opasna igra sa vatrom? Bacite komentar, možda zajedno rasvijetlimo ovu mračnu stranu sporta!
