Ah, dijaspora! Ta magična riječ koja u Bosni i Hercegovini uvijek pali vatru u srcima političara. Đorđe Milićević, ministar zadužen za odnose sa dijasporom, opet je na sceni sa svojom vječnom mantrama o “slozi koja spašava”. Na dvodnevnom okupljanju bosanske dijaspore u Zlatiboru, Milićević je ponovio ono što smo već čuli hiljadu puta: “Našu snagu čine zajedništvo, okupljanje i jedinstvo.” Bravo! Ali, gdje su konkretni rezultati? Gdje su planovi koji će zaista pomoći Bosancima i Hercegovcima u dijaspori da se osjećaju povezano i podržano?
Ministar je naglasio da svaka država mora imati krovnu organizaciju koja okuplja udruženja dijaspore, i da je neophodna razmjena mišljenja i dogovor. Lijepo zvuči, ali koliko puta smo već čuli te riječi? I koliko puta su ostale samo na papiru?
Podsjetimo se, na prvom danu Vidovdanskog sabora dijaspore predstavljen je i projekat “Expo 2027”. Još jedna sjajna ideja koja obećava mnogo, ali hoće li se ikada realizirati? Dok se političari igraju riječima, obični ljudi u dijaspori i dalje se bore sa birokratijom, nedostatkom podrške i osjećajem da su zaboravljeni.
A šta je sa onim pravim problemima? Kako pomoći mladima da se vrate ili da ostanu povezani sa svojom zemljom? Kako olakšati poslovanje, obrazovanje, kulturu? Milićević i ekipa, vrijeme je da prestanete sa praznim frazama i počnete djelovati!
Ako ste i vi umorni od političkih floskula i želite čuti nešto konkretno, bacite komentar dole. Ili samo recite – koliko vam je dosadilo slušati “samo sloga Srbina spašava” dok se ništa ne mijenja. Hajmo se malo nasmijati na svoj račun, jer šta drugo preostaje?
