Socijalni dijalog u Crnoj Gori na ivici kolapsa!
Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) ozbiljno prijeti da napusti rad Socijalnog savjeta jer se socijalni partneri ne uvažavaju kao ključni akteri u društvenim procesima. Da li je ovo kraj socijalnog dijaloga u Crnoj Gori ili samo još jedan u nizu političkih cirkusa?
Šta se dešava? USSCG je uputila oštar dopis premijeru Milojku Spajiću i ministrima finansija, rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, upozoravajući da se socijalni partneri ignorišu i da se njihovi zahtjevi i inicijative ne uzimaju ozbiljno. Iako se na međunarodnim skupovima hvali važnost socijalnog dijaloga, u praksi on ne postoji.
Zašto je ovo problem? Socijalni dijalog je ključni mehanizam za postizanje dogovora između radnika, poslodavaca i države. USSCG tvrdi da je njihova uloga kao socijalnih partnera prepoznata Ustavom, ali da vlada ne pokazuje volju da ih uključi u donošenje odluka. Čak i kada se postignu dogovori na Socijalnom savjetu, oni se često mijenjaju u parlamentu bez konsultacija sa sindikatima.
Primjeri ignorisanja USSCG je tražila razgovor o reformi stambene politike još 30. aprila prošle godine, ali nije dobila odgovor. Vlada je potom najavila projekat Velje Brdo bez uključivanja sindikata, iako su oni decenijama zagovornici reforme stambene politike.
Takođe, izmjene Zakona o Fondu rada, koje su dogovorene u tripartitnoj radnoj grupi, su amandmanskim djelovanjem poslanika parlamentarne većine promijenjene na štetu socijalnih partnera. Pored toga, izmjene Zakona o radu koje su postigle stoprocentni konsenzus u Socijalnom savjetu, izbrisane su iz predloga zakona u parlamentu.
Šta slijedi? USSCG je jasno stavila do znanja da će, ukoliko se ne popravi stanje i ne omogući punopravno učešće socijalnih partnera, biti prinuđena da napusti Socijalni savjet. Time bi Crna Gora pokazala evropskim i međunarodnim partnerima da je socijalni dijalog samo farsa.
Zašto je ovo važno za sve nas? Socijalni dijalog nije samo priča za sindikate i vladu. To je mehanizam koji utiče na prava radnika, uslove rada, socijalnu pravdu i stabilnost društva. Kada se socijalni partneri ignorišu, to vodi do nezadovoljstva, protesta i društvenih tenzija.
Zaključak Crna Gora se nalazi na raskrsnici: ili će poštovati Ustav i uključiti sindikate u donošenje odluka, ili će socijalni dijalog postati mrtav, a društvo sve više polarizovano. Da li će premijer Spajić i ministri poslušati upozorenja USSCG ili će nastaviti da ignorišu glas radnika?
U međuvremenu, vi šta mislite? Da li je socijalni dijalog u Crnoj Gori samo mrtvo slovo na papiru ili još ima šanse za pravu saradnju? Bacite komentar, neka se čuje glas naroda!
