Zamislite grad koji je prije samo trideset godina bio krvavo bojište, gdje su se muslimani i Hrvati krvavo sukobljavali, a danas izgleda kao da rata nikada nije ni bilo. To je Mostar! Miran, opušten, bez barikada, bez galame, bez mržnje na ulicama. A sada pogledajte Sarajevo ili Beograd – gradove koji nisu bili na ratištu, ali izgledaju kao da rat nikada nije prestao. Kuće su spaljene, ljudi su podijeljeni, a mržnja i netrpeljivost vladaju kao da je rat u toku. Kako je to moguće? Znaju li Bošnjaci i Srbi uopće šta znači živjeti u miru?
U svojoj kolumni, prozni pisac Svetislav Basara iznosi brutalnu istinu: dok su muslimani i Hrvati u Mostaru uspjeli prebroditi ratne traume i živjeti jedni pored drugih u miru, Beograd i Srbija su zarobljeni u vječnom velikodržavnom sanjarenju i sukobima. Basara predlaže da Srbija treba funkcionirati kao Pošta Srbije – institucija koja prima i šalje pošiljke bez pitanja ko si i šta si, bez mržnje i podjela.
Ovaj tekst je kao hladan tuš za sve one koji misle da je mir u Srbiji normalno stanje. Nije! Dok se ne oslobodimo velikodržavnih fantazija i ne naučimo živjeti jedni pored drugih, sukobi će trajati. Mostar je dokaz da je moguće, Beograd je dokaz da nije lako. A vi, šta mislite? Da li je mir u Srbiji samo iluzija? Ili je vrijeme da se probudimo i promijenimo stvari? Podijelite svoje mišljenje, možda zajedno pronađemo izlaz iz ovog začaranog kruga!
