Samo 30 kilometara od Srebrenice, u gustoj šumi, nalazi se selo Radovčići, koje je preživjelo rat, ali ne i zaborav. Nekada puno života, danas je dom tek desetak povratnika, uglavnom majki koje žive same, okružene ruševinama svojih nekadašnjih domova. Aisa Begić jedna je od njih – vratila se prije 23 godine, nakon što je izgubila muža i dva sina u genocidu. Nije se predala. Donijela je drva, podigla kuću, posadila pšenicu, iako nije morala. Njena upornost i ljubav prema selu su nevjerovatni. Fata Ćurdić, koja je preživjela genocid sa svojom porodicom, sada živi sama, ali tvrdi da je život u Radovčićima najbolji. Selo je bilo spaljeno do temelja, a ljudi su mjesecima živjeli u improviziranim skloništima od cerada i granja. Aisa je uložila svoje ušteđevine i trud da obnovi selo, izgradi pristupne ceste, vodovod, pa čak i most koji je sama finansirala. Njena energija je neumorna, a njena priča je dokaz da se život može vratiti i tamo gdje je sve uništeno. Ako mislite da je ovo samo još jedna tužna priča iz rata, razmislite ponovo – ovo je priča o snazi, upornosti i majčinskoj ljubavi koja ne poznaje granice. A vi, šta biste vi učinili da vam je sve oduzeto? Podijelite svoje misli, možda nas Aisa i Fata nauče kako se bori za život kad izgleda da ga nema.
Kako su majke same obnovile selo pored Srebrenice spaljeno do temelja
