Godina bola i tuge: Ubistvo mladog policajca Nikole Krsmanovića i njegova neutešna porodica
Nikola Krsmanović, mladi policajac iz Draginca, ubijen je prije skoro godinu dana kod Loznice. Njegov ubica, Faton Hajrizi, osuđeni kriminalac sa Kosova i Metohije, pucao je u Nikolu tokom noćne smjene. Porodica Krsmanović, majka Ljiljana i otac Milenko, godinu dana žive u neizmjernoj boli i tuzi zbog gubitka sina.
Život prekinut u najboljim godinama Nikola je volio svoj posao i radio ga je sa velikom posvećenošću. Imao je planove za život, ali su mu svi snovi prekinuti tog kobnog dana. Bio je mlad, pun života, tek se vratio u rodni Draginac nakon deset godina u Beogradu. Njegova smrt ostavila je prazninu koju ništa ne može popuniti.
Porodica u agoniji Njegovi roditelji opisuju kako im je život sveden na svakodnevne posjete groblju, gdje pale svijeće i sjede u tišini. Majka Ljiljana se prisjeća posljednje noći sa Nikolom, kada je on otišao na noćnu smjenu, a ona je bila u Švicarskoj kod kćerke. Jutro nakon noćne smjene, porodica je saznala strašnu vijest – Nikola je ubijen.
Otac Milenko se prisjeća trenutka kada je saznao za smrt sina, okružen policijom i prijateljima. Porodica je zahvalna svima koji su im pružili podršku, ali ništa ne može vratiti njihovog Nikolu.
Detalji tragedije Nikola je sa kolegom stajao na pumpi kada su primijetili sumnjivi automobil sa tablicama iz Tutina. Zaustavili su vozilo, a vozač, taksista, bio je prestravljen i drhtao. Kada je Nikola provjeravao suvozača, taksista je izvadio pištolj i pucao tri puta u Nikolu, a zatim i u njegovog kolegu. Nikola je ranjen uspio se suprotstaviti, ali je pogođen u glavu i preminuo.
Ubica je ostavio telefon i dokumenta u kolima, a njegovi saučesnici su locirani u Republici Srpskoj. Postoje različite priče o tome šta se tačno dogodilo, ali porodica nikada neće saznati cijelu istinu.
Nikola kao čovjek i policajac Majka Ljiljana opisuje Nikolu kao posebno dijete, omiljenog u školi i među nastavnicima. Još kao sedmi razred znao je da želi postati policajac. Nakon što je uspješno završio obuku u žandarmeriji, preselio se u Beograd, kupio stan i ozbiljno shvatao svoj posao.
Volio je svoj rodni kraj, prirodu, pse i pomagao je svima oko sebe. Njegova ljubav prema poslu i ljudima bila je ogromna. Porodica i prijatelji i danas čuvaju uspomenu na njega, a na njegovom grobu često se nalazi štene koje je Nikola jednom poklonio majci.
Posljedice i sjećanja Nakon njegove smrti, u Loznici je proglašen dan žalosti, a u njegovom rodnom mjestu Dragincu jedna ulica nosi njegovo ime. Porodica i dalje živi u boli, ne mogu se pomiriti sa gubitkom. Njegova majka kaže da i dalje svakog dana razgovara sa njegovom slikom i da ga čeka da se vrati.
Kolege iz žandarmerije su porodici na raspolaganju 24 sata dnevno, a sjećanja na Nikolu žive kroz priče, uspomene i ljubav koju je ostavio za sobom.
Zaključak Ova tragedija je podsjetnik koliko je život krhak i koliko je važno cijeniti one koje volimo. Nikola Krsmanović nije samo broj u statistici – on je bio mladić sa snovima, porodicom i prijateljima koji ga nikada neće zaboraviti.
Ako imate sličnu priču ili mislite da je vrijeme da se ovakve tragedije ne zaborave, bacite komentar i podijelite svoje misli. Možda baš vaša riječ nekome znači više nego što mislite.
