Katastrofa koja ubija hiljade i uništava milijarde: Može li nova tehnologija spasiti sela od klizišta?
Svake godine, hiljade ljudi širom svijeta gube živote zbog klizišta, a šteta na imovini mjeri se milijardama dolara. U Indiji, u državi Kerala, mlada Šruti izgubila je devet članova porodice u jednoj noći kada je lavina blata zatrpala njeno selo. Njena priča nije usamljena – klizišta su prirodna katastrofa koja pogađa mnoge zemlje, a naučnici se bore da pronađu rješenje.
Zašto su klizišta toliko opasna?
Klizišta nastaju kada padine ne mogu izdržati gravitaciju i spoljne uticaje poput obilnih kiša ili zemljotresa. Materijal poput zemlje, stijena i krša kreće se niz padinu, često iznenada, uništavajući sve pred sobom. Svake godine, oko 5.000 klizišta pokreću obilne padavine, a zemljotresi su odgovorni za još 1.500. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, između 1998. i 2017. godine klizišta su odnijela 18.000 života i pogodila skoro 5 miliona ljudi.
Da li je moguće predvidjeti klizišta?
Naučnici koriste sisteme ranog upozorenja koji prate temperaturu, vlagu, jačinu svjetla i količinu padavina. Jedan od pionira u tome je Kala Venkat sa Indijskog instituta tehnologije, koji je razvio uređaj od samo 3.000 dolara koji može predvidjeti klizišta sat vremena ranije sa 99,8% tačnosti. Ovaj sistem koristi umjetnu inteligenciju i mašinsko učenje, a već je instaliran na više od 60 lokacija.
Ali, nije sve tako jednostavno…
Iako tehnologija napreduje, priroda klizišta je nepredvidiva. Ponekad se kretanje tla ubrza, pa uspori, a ponekad se klizište dogodi daleko od mjesta gdje je pokret tla prvi put primijećen. Norveška je evakuisala ljude čak 18 puta prije nego što je klizište konačno pogodilo planinu Manen. Također, mnoge zemlje nemaju resurse za postavljanje zaštitnih barijera ili evakuaciju stanovništva na vrijeme.
Primjer Hong Konga: Kako smanjiti smrtne slučajeve?
Hong Kong je uveo sistem ranog upozorenja i mrežu mjerača koji prate padine i kišu. Od sredine osamdesetih, nisu zabilježeni smrtni slučajevi od klizišta. To pokazuje da je moguće smanjiti katastrofe, ali je potrebna ozbiljna ulaganja i organizacija.
Šrutin gubitak i nada u budućnost
Šruti je izgubila sve što je imala – porodicu, dom, školu, selo. Njena tragedija je upozorenje da ne smijemo potcjenjivati opasnosti klizišta. Naučnici se nadaju da će tehnologija jednog dana spasiti živote i spriječiti ovakve katastrofe. Do tada, ostaje nam učiti, ulagati i biti spremni.
Da li je ova nova tehnologija spas za sela ili samo skupa iluzija?
Tehnologija obećava, ali priroda je nepredvidiva i često brutalna. Hoćemo li uspjeti ukrotiti prirodu prije nego što nas opet iznenadi? Ili ćemo i dalje gubiti živote i imovinu? Podijelite svoje mišljenje – vjerujete li u moć nauke da nas spasi od klizišta, ili je to samo san?**
