Glavna tema članka odnosi se na uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju u Hrvatskoj, posebno u kontekstu dodatnog staža za roditelje koji su odgajali djecu. Trenutna regulativa zahtijeva minimalno 15 godina radnog staža za dobijanje starosne penzije, a dodatni staž za djecu utiče samo na visinu penzije, ne i na ispunjavanje uslova za penzionisanje. Sindikat penzionera Hrvatske predložio je izmjene zakona koje bi omogućile da se dodatni staž za djecu računa i kao uslov za penzionisanje, ali prijedlog nije prihvaćen. Ova situacija pokreće pitanja ravnopravnosti priznavanja neplaćenog rada žena u porodičnom i društvenom kontekstu, jer majke sa više djece često ne mogu ostvariti dovoljan radni staž zbog brige o djeci. Tema je aktuelna u kontekstu demografskih mjera i planova za pomjeranje starosne granice za odlazak u penziju u EU.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentisani izvori naglašavaju socijalnu pravdu, ističući nepravdu u penzijskom sistemu koji ne priznaje u potpunosti neplaćeni rad majki koje odgajaju djecu. Zalažu se za zakonske promjene koje bi omogućile da se dodatni staž za djecu računa u uslove za penzionisanje kao neophodnu demografsku i socijalnu mjeru.
Centar: Centristički izvori izvještavaju o činjenicama vezanim za trenutne penzijske propise i predložene izmjene bez izraženog stava. Predstavljaju temu kao tehničko-pravni problem, objašnjavajući postojeća pravila i implikacije predloženih izmjena, fokusirajući se na ravnotežu između održivosti sistema i socijalne pravičnosti.
Desno: Desno orijentisani izvori mogu naglašavati važnost stroge kontrole uslova za penzionisanje radi finansijske održivosti sistema. Mogu biti oprezni prema proširenju prava na penziju na osnovu dodatnog staža za djecu, upozoravajući na moguće povećane troškove i potrebu lične odgovornosti u penzijskim doprinosima.