U regiji gdje se istine i laži miješaju kao u najgorem rijalitiju, Petar Petković, direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju, ne bira riječi. On otvoreno optužuje predsjednicu privremenih prištinskih institucija, Vjosu Osmani, da iznosi brutalne neistine o Beogradu i njegovim navodnim zlim namjerama. Po njemu, prava prijetnja stabilnosti nije Srbija, već politika jednostranog djelovanja i kršenja ljudskih prava Srba koju Priština provodi godinama. Je li ovo samo još jedna u nizu političkih sapunica ili se iza ovih riječi krije nešto mnogo ozbiljnije?
Laži i manipulacije na dnevnom redu
Petković ne štedi riječi: Osmani „masno laže“ kada Beogradu pripisuje zle namjere. On tvrdi da je agresija danas glavna odlika funkcioniranja privremenih institucija samouprave u Prištini. Svi pokušaji Osmani da prebaci odgovornost na Beograd naziva „najgorim cinizmom i prenemaganjem“. Premijer privremenih institucija u tehničkom mandatu, Aljbin Kurti, po Petkoviću, godinama provodi „strahovladu“, a njegovi saradnici samo ponavljaju „gluposti“ o Srbiji kao zoni ruskog utjecaja na Balkanu.
Priština odbija dijalog i regionalnu saradnju
Petković ukazuje da Priština nije prihvatila ni da učestvuje u jednoj regionalnoj inicijativi koja bi imala za cilj relaksiranje odnosa u regionu. Niti je pokazala spremnost da odstupi od politike maltretiranja i obespravljivanja srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. On čak ide toliko daleko da Osmani naziva „šovinistom“ koji podržava zločinački plan da se Srbi oteraju sa svojih ognjišta, i upozorava da će za to jednog dana morati odgovarati.
Optužbe iz Prištine: Srbija kao destabilizirajući faktor
S druge strane, Vjosa Osmani, tokom radne posjete Litvaniji, optužuje Srbiju da pokušava destabilizirati Kosovo. Ona iznosi tvrdnje da Srbija djeluje kao produžena ruka ruskih nastojanja da destabilizira Zapadni Balkan. Ove optužbe prenose prištinski mediji, što dodatno komplikuje ionako napetu situaciju.
Ko je stvarni krivac?
Dok se političke tenzije penju, obični ljudi u regionu ostaju zbunjeni. Da li je Srbija zaista agresor ili je Priština ta koja godinama krši prava Srba? Da li je politika Kurtija i Osmani zaista „strahovlada“ ili je to samo retorika Beograda? I zašto regionalna saradnja i dijalog i dalje izostaju?
Zaključak: Drama bez kraja ili poziv na razmišljanje?
Ova politička sapunica sa Balkana izgleda kao da nema kraja. Sa jedne strane, optužbe o lažima i agresiji, sa druge strane, tvrdnje o šovinističkim planovima i destabilizaciji. Jedno je sigurno – stabilnost regiona je na klimavim nogama, a istina je često prva žrtva u ovim sukobima.
Ako ste mislili da je ovo samo još jedna dosadna politička prepirka, razmislite ponovo. Ove izjave oblikuju sudbinu miliona ljudi. A vi, šta mislite? Da li je vrijeme da se konačno preseče gordijski čvor na Balkanu ili ćemo nastaviti da vrtimo u krug? Bacite komentar, podijelite svoje mišljenje ili samo bacite neki dobar vic – jer, hej, ako ne možemo da se složimo, bar možemo da se nasmijemo zajedno!
