Čistačice u Srbiji: Heroine nevidljivog fronta ili žrtve sistema?
Dok Srbija gleda u IT sektor i brine o odlasku mladih stručnjaka, jedna grupa žena ostaje u sjeni – čistačice. Njihove plate su prava drama koja otkriva dvije Srbije: onu državnu, gdje plata jedva pokriva troškove života, i onu privatnu, gdje se novac može zaraditi, ali bez ikakvih prava i sigurnosti.
Državni sektor: Plata koja tjera u očaj
U školama, domovima zdravlja i općinskim institucijama, čistačice su zaposlene po zakonu, ali plata od oko 33.000 dinara neto (oko 280 eura) mjesečno je daleko od dostojne. Dodaci za staž su simbolični – svega 1 dinar mjesečno! Posao je težak, zahtijeva fizički napor i izlaganje hemikalijama, a plata je toliko niska da mnoge žene jedva sastavljaju kraj s krajem.
Privatni sektor: Više novca, ali bez prava
S druge strane, privatne čistačice, bilo angažovane direktno ili preko agencija, mogu zaraditi i do 60.000 dinara mjesečno (oko 510 eura), a satnica u Beogradu i Novom Sadu ide i do 400 dinara (3,4 eura). Četvoročasovno čišćenje stana može donijeti i do 2.600 dinara, a dva takva posla dnevno znače i do 5.200 dinara dnevno, što može preći 2.000 eura mjesečno ako rade svaki dan. Ali, tu nema prijave, nema zdravstvenog, penzionog osiguranja, bolovanja ili porodiljskog.
Dilema: Sigurnost ili novac?
Žene se nalaze pred teškim izborom: ostati u državnom sektoru sa sigurnom, ali mizernom platom, ili raditi na crno i zarađivati znatno više, ali bez ikakvih prava. U zemlji gdje svaki dinar znači, mnoge biraju drugu opciju, što vodi do tihe „odliva metli“ – fenomena koji niko ne primjećuje, ali je jednako ozbiljan kao i odliv mozgova.
Odliv čistačica u inostranstvo
Mali oglasi su puni ponuda za spremačice u Sloveniji, Njemačkoj, Švicarskoj, Norveškoj, a posebno tokom ljetnih mjeseci u turističkim mjestima Hrvatske i BiH. Čistačice znaju svoj posao i imaju redovne klijente, ali često su žrtve agencija koje im daju minimalnu zaradu, dok vlasnici agencija uzimaju sav „kajmak“.
Zaključak: Sistem koji ignoriše heroje svakodnevnice
Dok se Srbija bavi velikim pričama o IT stručnjacima i ekonomskim reformama, zaboravlja na one koji čiste njene škole, bolnice i ulice. Čistačice su stub društva, a njihova plata i uslovi rada su sramota za državu. Možda je vrijeme da se zapitamo – koliko vrijedimo ako ne poštujemo one koji nas svakodnevno održavaju čistim?
A vi? Da li biste radije radili za bednu platu sa pravima ili za više para bez ijednog prava? Bacite komentar, možda zajedno pronađemo odgovor ili bar dobar vic o „odlivu metli“!
