Cijene poljoprivrednih proizvoda na pijacama Srbije značajno variraju od grada do grada. Na primjer, pasulj i crni luk dostižu najviše cijene u Beogradu, dok su najniže u Zaječaru i Vranju. Jagode su najskuplje voće, sa cijenama koje mogu biti i do tri puta više u nekim gradovima. Povrće poput krompira, paradajza i krastavaca također pokazuje velike razlike u cijenama na različitim pijacama. Mlijeko, meso i voće imaju širok raspon cijena, što ukazuje na regionalne razlike u dostupnosti i potražnji. Ovi podaci pokazuju da kupovina na pijacama može biti znatno skuplja u većim gradovima u poređenju sa manjim mjestima.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentirani izvori mogu naglasiti ekonomsku nejednakost koja se ogleda u razlikama cijena između regija, ističući kako potrošači u većim gradovima plaćaju više za osnovne prehrambene proizvode. Mogu se zalagati za politike koje regulišu cijene ili podržavaju lokalne proizvođače kako bi se smanjile razlike.
Centar: Centristički izvori uglavnom izvještavaju neutralno, fokusirajući se na statističke podatke i regionalne razlike bez jakog uređivačkog stava. Objašnjavaju faktore kao što su ponuda, potražnja, troškovi transporta i tržišna dinamika.
Desno: Desno orijentirani izvori mogu naglasiti slobodu tržišta i ulogu ponude i potražnje u određivanju cijena. Ističu poduzetničke prilike i argumentiraju protiv prevelike regulacije, tvrdeći da razlike u cijenama odražavaju prirodne tržišne uvjete i izbor potrošača.