Zamislite ovo: tim naučnika na brodu “Atalant” proveo je mjesec dana mapirajući dno sjeveroistočnog Atlantika i otkrio više od 3000 buradi sa radioaktivnim otpadom! Da, dobro ste pročitali – hiljade buradi sa nuklearnim smećem koje su evropske zemlje nekada smatrale “normalnim” načinom odlaganja otpada, jednostavno su potopljene u more između 1946. i 1982. godine. Iako naučnici kažu da nisu detektovali visok nivo radioaktivnosti, činjenica da je toliki otrov zakopan na dnu okeana zvuči kao recept za ekološku katastrofu.
Ova misija, nazvana NODSSUM, nije samo otkrila gdje se nalazi ovaj opasni otpad, već i podsjetila svijet koliko smo nekada bezbrižno tretirali nuklearni otpad. More je bilo smatrano ogromnim kontejnerom za smeće, a sada se pitamo – koliko dugo će okean moći trpjeti ovu tihu otrovnu bombu?
Da li je ovo samo početak? Šta ako se buradi počnu raspadati? Da li ćemo uskoro jesti ribe kao radioaktivni specijalitet? I gdje su sada oni koji su mislili da je potapanje otpada u more „sigurno“?
Ova priča zvuči kao iz lošeg naučno-fantastičnog filma, ali je stvarna i događa se sada. Ako vam je stalo do budućnosti planete, vrijeme je da se zapitate – koliko smo daleko od ekološke katastrofe? I hoćemo li konačno prestati skrivati probleme pod tepih, ili bolje rečeno, pod talase?
A vi, šta mislite? Da li je okean zaista beskrajni otirač za naše greške ili je vrijeme da se probudimo prije nego što bude prekasno? Bacite komentar, podijelite svoje teorije ili samo recite – ko je sljedeći na redu za bacanje u more? Samo pazite da ne završite u buradima! 😉
