Srebrenica – ime koje nosi težinu genocida i bol miliona. Prošlo je 30 godina od jednog od najstrašnijih zločina u modernoj historiji Evrope, a sjećanje na ovaj događaj nije samo puko prisjećanje – to je moralna i civilizacijska obaveza svakog demokratskog društva. Kabinet predsjednika Crne Gore, Jakova Milatovića, jasno poručuje: “Nikada ne zaboravi, nikada ne ponovi!” Ali, da li svi to zaista shvataju ozbiljno?
Genocid koji ne smije biti zaboravljen
Genocid u Srebrenici, potvrđen pred najvišim međunarodnim sudovima, ostaje trajna opomena savremenom svijetu. Više od 8.000 muškaraca i dječaka brutalno je ubijeno u julu 1995. godine, a taj zločin je označen kao genocid od strane međunarodnih organizacija. Memorijalni centar Potočari, mjesto gdje su žrtve dostojanstveno sahranjene, postao je simbol bola, ali i opomene za budućnost.
Sjećanje kao civilizacijski zavjet
Kako navodi kabinet predsjednika Milatovića, odavanje počasti nije samo čin sjećanja, već i “moralna obaveza, ljudski civilizacijski zavjet”. To znači da sjećanje na Srebrenicu nije teret, već temelj za iskreno pomirenje i odgovornu politiku. Bez istine i pravde, upozoravaju, postoji opasnost da se tragedija ponovi.
Da li je sjećanje ugroženo?
Iako je sjećanje na Srebrenicu zakonski i moralno obavezujuće, postoje glasovi koji pokušavaju umanjiti značaj ovog događaja ili čak negiraju njegovu težinu. Ignorisanje istine, kako je istakao bivši predsjednik Đukanović, nosi opasnost ponavljanja tragičnih događaja. Evropski savez i druge međunarodne institucije pozivaju na okupljanje i odbacivanje pokušaja prekrajanja prošlosti.
Zašto je važno da svi učestvujemo?
Sjećanje na Srebrenicu nije samo zadatak političara ili institucija. To je obaveza svakog čovjeka koji želi živjeti u društvu koje poštuje ljudska prava i dostojanstvo. Kultura pamćenja usmjerena je ka budućnosti – ka svijetu u kojem istina i pravda vladaju, a mržnja i nasilje nemaju mjesta.
Zaključak: Ne dozvolimo da se historija ponovi
Trideset godina od genocida u Srebrenici, poruka je jasna: ne smijemo zaboraviti. Svaki pokušaj da se ovaj zločin umanji ili negira nije samo nepravda prema žrtvama, već i opasnost za budućnost. Zato, dok odajemo počast u Potočarima, sjetimo se da je naša dužnost da budemo glas istine i čuvari sjećanja. A ako vam se čini da je ovo previše ozbiljno, sjetite se – historija voli da se ponavlja, ali mi ne moramo biti njeni glavni glumci.
I sad, dok ste pročitali ovo, bacite pogled oko sebe i zapitajte se – koliko zaista znate o Srebrenici? A ako znate, zašto ne pričate o tome? Ne budite tihi, jer tišina je saveznik zaborava. I hej, ako imate neki dobar vic o historiji, podijelite ga u komentarima – možda nam svima treba malo smijeha da preživimo ozbiljne teme!
