Srbija i gigafabrike baterija: budućnost ili iluzija?
Srbija je na pragu tehnološke revolucije koja bi je mogla pretvoriti u regionalni, pa čak i evropski centar za proizvodnju baterija za električna vozila. Hoće li ova prilika biti iskorištena ili će ostati samo san?
Gigafabrike i litijumska groznica
Projekat Jadar, koji je dobio status strateškog projekta EU, mogao bi Srbiju lansirati na vrh industrije električnih vozila. Sa bogatim nalazištem litijuma, Srbija ima priliku ne biti samo sirovinski dobavljač, već i proizvođač gotovih baterija.
Norveška je već otvorila gigafabriku LFP baterija sa kapacitetom od 1 gigavat-sat godišnje, što je ekvivalentno proizvodnji oko 3 miliona baterijskih ćelija. Srbija ima fabriku Elevens u Subotici, prvu specijalizovanu fabriku LFP baterija u Evropi, i planira izgradnju još tri gigafabrike sa ukupnim kapacitetom od 49 GWh.
Slovačka kompanija Inobat potpisala je memorandum o izgradnji gigafabrike u Ćupriji, koja će proizvoditi baterije, reciklirati ih i razvijati rješenja za skladištenje energije.
Ekonomija i radna mjesta
Očekuje se da će formiranje lanca vrijednosti oko litijuma otvoriti oko 20.000 novih radnih mjesta i privući investicije vrijedne milijarde eura. Ovo bi moglo promijeniti ekonomsku sliku Srbije, podižući plate i penzije iznad prosjeka EU.
Ekološki izazovi i standardi EU
Međutim, nije sve tako jednostavno. Mnogi građani strahuju od posljedica po prirodu i zdravlje. Projekat Jadar mora ispuniti stroge EU standarde zaštite okoliša, uključujući ESG kriterije.
Od 1. februara 2027., svaka baterija u EU mora imati digitalni pasoš sa informacijama o porijeklu i uticaju na okoliš, što znači da srpski litijum mora biti potpuno usklađen sa tim zahtjevima da bi mogao biti korišten na evropskom tržištu.
Strateška prilika ili rizik?
Predsjednica Narodne skupštine Ana Brnabić jasno je poručila: Srbija može biti proizvođač i izvoznik baterija i tehnologija ili ostati zavisna od uvoza. Odluka je na državi i njenim strateškim planovima.
Stručnjaci tvrde da Srbija može parirati gigafabricama u blizini Berlina i Francuskoj, koje su već u punom pogonu. Francuska, na primjer, ima svoj litijumski rudnik Emilie sa statusom strateškog projekta EU.
Zaključak
Srbija ima sirovinu, znanje i potencijal da postane tehnološki lider u proizvodnji baterija za električna vozila. Ali, hoće li uspjeti balansirati između ekonomskog razvoja i zaštite okoliša? Hoće li ova prilika biti iskorištena ili će ostati samo još jedna neostvarena šansa?
Ako ste mislili da je litijum samo još jedan mineral, razmislite ponovo – on je gorivo 21. vijeka! A Srbija? Ili će skočiti na voz budućnosti ili će ostati na stanici čekajući.
A vi, šta mislite? Da li je ovo prilika za Srbiju ili samo još jedna priča o propuštenim šansama? Bacite komentar, zapalite diskusiju ili samo nasmijte prijatelje ovom pričom o litijumskoj groznici!
