Primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Hrvatskoj trenutno nedostaje značajan broj porodičnih ljekara, ginekologa i pedijatara, što potvrđuje longitudinalna studija Hrvatske ljekarske komore (HLK). HLK ističe da je forsiranje zapošljavanja ljekara u domovima zdravlja, gdje su primanja niža, bila greška i predlaže da ljekari imaju slobodan izbor hoće li raditi u domovima zdravlja ili privatno. Situacija je posebno teška u nekoliko županija gdje nedostaje i do 83% pedijatara. HLK predlaže devet mjera za rješavanje problema, uključujući uspostavu nacionalnog sistema specijalizacije, ograničenje broja osiguranika po ljekaru, omogućavanje grupne prakse i digitalizaciju administrativnih zadataka. Ljekari upozoravaju na preopterećenost, visok nivo stresa i sindrom izgaranja, kao i na nezadovoljstvo uslovima rada i plaćama, naročito u domovima zdravlja. HLK poziva lokalne vlasti da aktivnije učestvuju u privlačenju ljekara kroz različite poticaje.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentisani izvori naglašavaju sistemske probleme u finansiranju zdravstva i uslovima rada koji doprinose nedostatku ljekara. Ističu potrebu za većim javnim ulaganjem u zdravstvo, boljim platama i uslovima rada, te kritikuju politike koje forsiraju ljekare u manje poželjne javne ustanove. Narativ se fokusira na sindrom izgaranja i stres kod zdravstvenih radnika i poziva na sveobuhvatne reforme.
Centar: Centristički izvori izvještavaju o činjenicama o nedostatku i prijedlozima Hrvatske ljekarske komore na uravnotežen način. Fokusiraju se na statistiku, predložene mjere poput slobode izbora radnog mjesta i administrativne reforme. Narativ je pragmatičan, naglašavajući potrebu za suradnjom između vlasti, ljekara i lokalnih zajednica.
Desno: Desno orijentisani izvori mogu naglašavati važnost privatne prakse i tržišnih rješenja, podržavajući ideju da ljekari trebaju imati slobodu izbora radnog mjesta, uključujući privatnu praksu. Ističu neučinkovitost javnog zdravstva i zalažu se za smanjenje birokracije i povećanje konkurencije. Narativ se fokusira na ličnu odgovornost i poticaje za privlačenje ljekara, a ne na povećanje javnih troškova.
