Šrinkflacija je ekonomski fenomen gdje se smanjuje veličina ili količina proizvoda dok cijena ostaje ista ili čak raste. Ovaj fenomen je prvi put primijećen tokom ekonomske krize 2008. godine, kada su proizvođači, suočeni sa rastom troškova proizvodnje, smanjivali količinu proizvoda u pakovanjima kako ne bi povećali cijenu. Najčešći primjeri su smanjenje gramaže čokolade, keksa i drugih proizvoda, dok ambalaža ostaje slična. Šrinkflacija se može odnositi i na usluge, gdje se smanjuje obim usluga u paketu, a cijena ostaje ista. U nekim zemljama poput Francuske, Južne Koreje i Italije uvedene su mjere za veću transparentnost i obavještavanje potrošača o smanjenju količine proizvoda. U Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj problem još nije adekvatno regulisan, ali je sve prisutniji. Potrošači trebaju biti oprezni i informisani o ovom skrivenom obliku poskupljenja.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentisani izvori naglašavaju negativan utjecaj šrinkflacije na potrošače, prikazujući je kao obmanjujuću praksu korporacija koje povećavaju profit na štetu kupaca. Često pozivaju na jaču državnu regulaciju i zaštitu potrošača kako bi se borili protiv ovog skrivenog inflatornog efekta i osigurali transparentnost.
Centar: Centristički izvori pružaju uravnotežen pogled, objašnjavajući šrinkflaciju kao odgovor proizvođača na rast troškova bez direktnog povećanja cijena. Fokusiraju se na informisanje potrošača o fenomenu i navode regulatorne mjere koje su preduzele različite zemlje radi veće transparentnosti i zaštite prava potrošača.
Desno: Desno orijentisani izvori mogu naglasiti tržišnu prirodu šrinkflacije, posmatrajući je kao prirodan poslovni odgovor na ekonomske pritiske poput povećanih troškova proizvodnje. Mogu istaknuti važnost izbora i odgovornosti potrošača, sugerišući da potrošači trebaju biti oprezni i informisani, a ne se previše oslanjati na državnu intervenciju.
