Dobrodošli u apsurdnu predstavu zvanu crnogorska vanjska politika! Dok ministar Ervin Ibrahimbović ponosno brani Crnu Goru kao staru evropsku naciju sa proevropskom i prozapadnom orijentacijom, zaboravlja da govori pred istim onim saveznicima koji su prije samo dvadesetak godina bacali bombe na njegovu zemlju. Da, dobro ste pročitali! NATO, ta ista alijansa koja je bombardovala mostove, fabrike i moralnu vertikalu crnogorskog naroda, sada je glavni saveznik Crne Gore u Briselu.
Ibrahimbović tvrdi da je Crna Gora slobodna jer maršira u koloni, nezavisna jer provodi tuđe politike, i stara nacija dok novi identiteti izranjaju kao proizvod evroatlantističke indoktrinacije. Njegova ambicija da Crna Gora uđe u EU do 2028. godine zvuči kao stranački slogan, a ne ozbiljan plan. Umjesto stvarnih analiza, građani dobijaju diplomatsku poeziju, dok historija slobode služi samo kao ukras za govore u prijestolnicama koje su nekada diktirale koordinate za vazdušne udare.
Ako je ovo novo lice evropske nacije, postavlja se pitanje – šta smo mi uopće bili prije toga? Licemjerje, zaborav i politička manipulacija su na vrhuncu, a narod ostaje zbunjen i podijeljen. Da li je Crna Gora zaista slobodna ili samo lutka u rukama moćnih? Ova priča nije samo o politici, već o identitetu, ponosu i pravdi. A vi, šta mislite? Da li je moguće biti prijatelj sa onima koji su ti bacali bombe? Bacite komentar, smijte se ili se ljutite – ali nemojte ostati tihi!
