Tragedija Koja Je Inspirisala Čarlsa Dikensa
Zamislite život žene koja je ostala zarobljena u svojoj tragediji, toliko dubokoj da je postala legenda! Eliza Donitorn, usamljena dama iz sidnejskog predgrađa Kamperdaun, nije samo obična žena – ona je prava gospođica Hevišam iz Dikensovog romana “Velika očekivanja”.
Eliza je rođena u bogatoj porodici, ali život joj nije bio bajka. Epidemija kolere odnijela je njene sestre i majku, a otac, ambiciozan i uspješan investitor, pokušavao ju je udati za bogate sinove svojih kolega iz Indije. Ali Eliza je imala svoj stav – brak samo iz ljubavi!
Upoznala je mladog službenika Džordža Katbertsona i zaljubili su se. Njihova veza bila je tajna, skrivena među grobovima Kamperdaun groblja. Otac je zabranio susrete, ali Eliza nije odustajala. Dogovorili su vjenčanje, a otac je postavio uslov da Džordž napusti posao i živi s Elizom u Kamperdaun lodži.
Ali na dan vjenčanja, Džordž nije došao! Eliza je ostala sama, s vjenčanicom na ormaru i stolovima netaknutim. Da stvar bude gora, bila je trudna. Dijete je dano na čuvanje služavki, a kasnije joj je rečeno da je umrlo pri porodu. Njezino mentalno stanje se pogoršalo.
Nakon očeve smrti, Eliza je naslijedila imanje i postala povučena samotkinja. Zavjese je zauvijek spustila, vjerujući da će se Džordž jednog dana vratiti. Držala je vezanog mastifa da odbije uljeze. Priče o Džordžu su različite – neki kažu da je potkupljen, drugi da je likvidiran tokom pobune u Indiji.
Eliza je umrla 20. maja u 60. godini života, vjerovatno od slomljenog srca, baš kao i njena majka. Sahranjena je pored oca, nedaleko mjesta gdje je možda doživjela prvi poljubac s Džordžom. Tek 30 godina nakon vjenčanja koje nikada nije održano, uklonjeni su ostaci svečane trpeze iz trpezarije.
Zašto nas ova priča dira?
Zato što je to priča o ljubavi, izdaji i vječnom čekanju. Priča koja je nadahnula jednog od najvećih pisaca svih vremena da stvori lik koji i danas izaziva tugu i saosećanje.
Ako vam se čini da je život Elize Donitorn samo još jedna stara priča, razmislite ponovo. Koliko nas danas živi u svojim Kamperdaun lodžama, čekajući nešto što možda nikada neće doći?
A sad, bacite pogled na svoje prozore – jesu li zavjese spuštene ili otvorene? I jeste li spremni pustiti svjetlo unutra? Ili ćete čekati zauvijek?
Podijelite svoje misli, možda baš vaša priča treba biti ispričana sljedeća!
