Još jedna prokleta subota, sine moj… Tako počinje potresno pismo majke Danijela Petrovića, tinejdžera iz Potočca kod Paraćina, koji je prije mjesec dana tragično preminuo utapanjem u umjetnom jezeru na Velikoj Moravi. Danijel je imao samo 17 godina kada je otišao sa društvom da se rashladi, a završio je kao još jedna žrtva ljetnih opasnosti koje vrebaju naizgled bezazlena mjesta za kupanje.
Njegova majka neutešno dijeli bol i tugu na društvenim mrežama, objavljujući dirljive grafike sa likom svog sina sa anđeoskim krilima, kao i fotografije svoje djece, podsjećajući sve koliko je Danijel bio voljen i koliko je praznina koju je ostavio neizmjerna. “Sine moj, boli. Sestre te pitaju, a ja ne znam šta da ti kažem…” – riječi koje paraju dušu i koje su se proširile među mještanima Paraćina i širom Srbije.
Tragedija se dogodila 7. juna, kada je Danijel nestao pod površinom jezera. Prijatelji su ga tražili u panici, ali bez uspjeha. Ronioci žandarmerije su nakon višesatne potrage pronašli njegovo tijelo, a obdukcija je potvrdila najgore. Mještani i poznanici danima su oplakivali mladog dječaka koji je bio primjer drugima, skroman i dobar mladić.
Majka Danijela ne prestaje pisati emotivne poruke, izražavajući nadu da će jednog dana njen sin doći nazad, iako zna da je to nemoguće. “Znam da će suze prestati tek kada moj sin dođe meni…” – piše ona, dok se suočava sa svakodnevnom tugom i prazninom koju ništa ne može popuniti.
Ova tragedija je još jedna opomena svima nama da budemo pažljivi i da ne potcjenjujemo opasnosti koje vrebaju na mjestima za kupanje, naročito za djecu i mlade. Ljetni dani su puni radosti, ali i rizika, a gubitak jednog života je gubitak koji se ne može nadoknaditi.
Ako ste ikada bili na mjestu poput ovog jezera, sjetite se Danijela i njegove majke. I možda, samo možda, povedite računa o onima koje volite. Jer, život je krhak, a tragedije se dešavaju kada ih najmanje očekujemo.
A sada, ako imate neku sličnu priču ili mislite da znate kako spriječiti ovakve tragedije, bacite komentar dolje. Neka se glasovi čuju, jer tuga je zajednička, a pažnja može spasiti živote.
