Trojičindanski sabor održan u Podgorici prije šest godina okupio je arhijereje, svećenstvo, monaštvo i vjerne ljude koji su se zakleli da će čuvati i braniti svetišta, crkve, manastire i grobove predaka. Sabor je održan u kontekstu protivljenja prijedlogu zakona o slobodi vjeroispovijesti koji se smatrao aktom usmjerenim protiv Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Mitropolit Amfilohije u svojoj propovijedi istakao je važnost ljubavi i jedinstva u borbi protiv zla i podjela, dok je poruka sabora upućena javnosti da se zakonski prijedlog povuče i pripremi novi u dijalogu s crkvom i vjerskim zajednicama. Sabor je simbol otpora i zavjet za odbranu vjerskih i kulturnih prava u Crnoj Gori.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentisani izvještaji naglašavaju ljudska prava i slobodu vjeroispovijesti, ističući protivljenje zakonu kao odbranu prava manjina i kritikujući pristup vlade kao diskriminatorski i politički motivisan. Otpor crkve često se prikazuje kao dio šire borbe protiv nacionalizma i autoritarizma u Crnoj Gori.
Centar: Centristički izvještaji pružaju uravnotežen pogled, priznajući zabrinutosti crkve oko zakona i namjere vlade da reguliše vjersku imovinu i prava. Naglašavaju potrebu za dijalogom i pravnom jasnoćom, prepoznajući historijski i kulturni značaj crkve uz interes države za sekularno upravljanje i pravni poredak.
Desno: Desno orijentisani narativi snažno podržavaju stav Srpske pravoslavne crkve, prikazujući zakon kao napad na vjersku slobodu i srpski kulturni identitet u Crnoj Gori. Naglašavaju ulogu crkve kao čuvarice tradicije i nacionalne baštine, predstavljajući sabor kao patriotski i duhovni otpor državnom prekoračenju i sekularizaciji.
