Vidovdan je prošao, ali politička scena u Srbiji i dalje je u totalnom haosu! Tri dana nakon Vidovdana, umjesto da se stvari smire, ulice su blokirane, a mentalna blokada je potpuna. Politika je zaglavljena u vremenu, s nacionalizmom koji se dijeli na “dobar” i “loš”, dok se zapravo radi o Vučićevom monopolu. Sjećanja na sedamdesete i pokušaje reformi iznutra sada izgledaju kao loša šala, jer su mnogi od tih reformatora završili u rukama raznih nacionalističkih vođa. Demokratizacija? Oslobađanje medija? Realnost je da će nas vjerovatno spasiti samo “čvrsta ruka” – ili ćemo još dugo plivati u ovom Dunavu ludila i besmisla. Sve strane u sukobu samo pomažu jedna drugoj da odgode krizu, a narod je dezorijentisan i raspamećen. Filozofija Ludwiga Wittgensteina možda najbolje opisuje situaciju: nije tačno da nema ničeg izvjesnog, ali ako vam amputiraju ruku, druga neće izrasti. Tako i s demokratijom u Srbiji – ostaje samo nada da će ta “demokratska ruka” ipak nekad izrasti, iako je nikad nismo ni imali. Ako imate šta za reći, uključite se u raspravu – možda zajedno pronađemo izlaz iz ovog haosa!
