Tema osamostaljivanja mladih na Balkanu izaziva različite stavove i rasprave. Glavni razlozi za odlaganje napuštanja roditeljskog doma su ekonomski pritisci, nesigurno tržište rada i visoke cijene stanova. Mnogi mladi žive sa roditeljima i u tridesetim godinama, jer smatraju da je potrebno vrijeme da se stanu na noge i pronađe siguran posao. Anketa provedena u Zagrebu pokazala je podijeljena mišljenja o idealnoj dobi za osamostaljivanje, sa odgovorima koji variraju od 18 do 35 godina, a neki smatraju da djeca nikada ne bi trebala otići. Diskusije na društvenim mrežama ukazuju na začarani krug u kojem mladi teško mogu postati samostalni zbog finansijskih i društvenih okolnosti, dok roditelji ostaju sami i brinu o starijima. Također postoje različiti stavovi o očekivanjima roditelja i realnosti života mladih danas, sa nostalgijom za prošlim vremenima kada su generacije živjele zajedno, ali i priznanjem da su interesi i stilovi života sada drugačiji. Većina sagovornika i komentatora slaže se da je najbolje vrijeme za osamostaljivanje između kasnih tinejdžerskih godina i kasnih dvadesetih, uglavnom nakon završetka školovanja i sticanja osnovnih uslova za samostalan život.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentisani izvori naglašavaju ekonomske izazove sa kojima se mladi suočavaju pri osamostaljivanju, poput nezaposlenosti, niskih plata i visokih cijena stanova. Ističu strukturne probleme na tržištu rada i zalažu se za socijalnu podršku mladima.
Centar: Centristički izvori pružaju uravnotežen pogled, priznajući i ekonomske poteškoće i kulturne faktore koji utiču na odlaganje osamostaljivanja mladih. Fokusiraju se na ličnu spremnost, završetak školovanja i društvena očekivanja kao ključne faktore.
Desno: Desno orijentisani izvori često naglašavaju ličnu odgovornost i važnost da se mladi što prije osamostale. Ističu tradicionalne vrijednosti samostalnosti i kritikuju produženu zavisnost od roditelja, uz priznanje ekonomskih realnosti, ali podstiču individualni napor.