Zlatko Saračević: Posljednji Pozdrav Legende Koja Je Ostavila Rukomet Bez Riječi
Zlatko Saračević, legendarni hrvatski rukometaš i trener, preminuo je iznenada prije četiri godine, 21. februara, u 60. godini života. Njegov odlazak šokirao je rukometni svijet, a posljednji trenuci na terenu ostali su zauvijek urezani u sjećanje svih ljubitelja sporta.
Saračević je tog dana bio na utakmici rukometašica Podravke Vegete i Lokomotive iz Zagreba. Podravkašice su slavile važnu pobjedu koja ih je približila naslovu hrvatskih prvakinja. Snimak sa YouTube kanala Hrvatskog rukometnog saveza prikazuje trenutak kada je Saračević posljednji put napustio teren – popravio je ovratnik na majici, pozdravio svoje „curke“ koje su slavile i otišao iz dvorane, iz koje se više nikada nije vratio.
Ubrzo nakon izlaska iz dvorane, Saračeviću je pozlilo. Trenerica vratarki, Barbara Stančin, odmah je pozvala hitnu pomoć. S obzirom na blizinu koprivničke gimnazijske dvorane, pomoć je stigla brzo, a Saračević je prebačen na hitni odjel Opće bolnice dr. Tomislav Bardek. Liječnici su ga reanimirali oko 40 minuta, ali nažalost, nisu uspjeli spasiti njegov život.
Rođen 5. januara 1961. godine u Banjoj Luci, Saračević je započeo profesionalnu karijeru u Borcu iz Banje Luke, gdje je bio jedan od najboljih igrača Jugoslavije tokom osamdesetih godina. Nakon deset godina u Borcu, prešao je u RK Medveščak, s kojim je osvojio Kup Jugoslavije. Kasnije je igrao u Francuskoj, gdje je dva puta osvojio ligu i tri puta bio najbolji strijelac.
Vratio se u Zagreb gdje je igrao za Badel, a posljednje sezone igračke karijere proveo je u Veszpremu i Zametu, gdje je i započeo trenersku karijeru. Kao reprezentativac Jugoslavije osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Švicarskoj 1986. godine i broncu na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine. Sa reprezentacijom Hrvatske osvojio je zlato na Mediteranskim igrama 1993. godine, broncu na Evropskom prvenstvu 1994. i srebro na Svjetskom prvenstvu 1995. godine. Najveći uspjeh ostvario je kao olimpijski pobjednik u Atlanti 1996. godine, za što je dobio državnu nagradu Šport Franjo Bučar.
Saračević nije bio samo vrhunski sportista, već i simbol hrabrosti, posvećenosti i ljubavi prema rukometu. Njegov posljednji pozdrav na terenu, dok je popravljao ovratnik i pozdravljao svoje igračice, ostaje vječna slika čovjeka koji je živio za sport.
Njegova smrt ostavila je prazninu u srcima mnogih, ali i podsjetnik koliko je život krhak i nepredvidiv. Saračević će zauvijek ostati urezan u historiji rukometa kao legenda koja je svojim djelima i karakterom inspirisala generacije.
Ako imate neku priču ili sjećanje na Zlatka, slobodno podijelite – možda baš vaša anegdota osvijetli još jedan dio života ovog velikana. Možda je vrijeme da se svi zajedno sjetimo kako je jedan čovjek mogao promijeniti igru i srca ljudi zauvijek.
Ne zaboravimo legende, jer one su stubovi sporta i života!
