Ustajem u pola pet ujutro, dok većina još spava, i šetam blokom. Na jednoj klupi pronalazim novu, neobuvenu američku marinsku čizmu. Čizmu o kojoj smo svi sanjali tijekom rata, s metalnim đonom koji ni mina ne može probiti. Ali zašto je tu, sama, i što ona simbolizira?
Ova čizma nije samo obuća – ona je simbol boli, sjećanja i sudbine ljudi s obje strane Drine. Banet, koji je kupio ove čizme u Kanadi, nije smio prijeći Drinu desetljećima. Njegov prijatelj Jovica, ranjen u ratu, izgubio je nogu na protivpješačkoj nagaznoj mini, ali je postao paraolimpijski prvak u skijanju. Njihove priče isprepletene su s ratnim traumama, izdajama i gorkim stvarnostima koje i danas bole.
U kafani „Luda kuća“ u Sarajevu, gdje su nekada svraćali Radovan Karadžić i drugi, Banet i Jovica piju pivo u osam ujutro i nazdravljaju likovima poput Putina, Gadafija, Mladića i Karadžića. Njihove slike vise na zidovima, a američka čizma stoji na radnom stolu, okružena osušenim cvijećem – kao ikebana za one koji više nisu s nama.
Ova priča nije samo o jednoj čizmi. To je priča o ratu, prijateljstvu, izdaji i gubitku. O tome kako rat ostavlja tragove koji se ne brišu lako, i kako se sjećanja čuvaju na najneobičnijim mjestima.
Ako mislite da je ovo samo još jedna ratna priča, razmislite ponovno. Ova čizma i ljudi oko nje podsjećaju nas da rat nije samo povijest – to je živa rana koja i dalje boli. A vi, što biste vi učinili da pronađete takvu čizmu? Ostavite komentar, možda imate svoju priču ili barem dobar vic o ratnim čizmama!
