Arthur Ashe: Tiha borba crnog tenisača protiv rasizma i nepravde
Zamislite svijet tenisa prije 50 godina – sport rezerviran samo za bogate, bijele elite, gdje su crni sportaši bili gotovo nevidljivi, a ako bi se i pojavili, nailazili su na zidove segregacije i diskriminacije. U tom svijetu, jedan čovjek je uspio probiti sve barijere i postati ne samo vrhunski sportaš, već i simbol borbe za ljudska prava. Njegovo ime je Arthur Robert Ashe Jr.
Djetinjstvo u rasno podijeljenoj Americi Arthur Ashe rođen je 1943. godine u Richmondu, u državi Virginiji, u vrijeme kada je rasna segregacija bila duboko ukorijenjena. Njegova majka umrla je kada je imao samo šest godina, a odrastao je uz strogo odgoj samohranog oca. Iako je imao pristup sportskim terenima, crnim dječacima bilo je zabranjeno igrati s bijelcima. Ashe je već kao dječak shvatio što znači segregacija – nije mogao igrati protiv bijelih vršnjaka, ali je imao sreću da ga primijeti Ron Charity, koji mu je pokazao osnove tenisa, a zatim i dr Robert Walter Johnson, poznat kao kum crnog tenisa.
Uspon kroz prepreke Iako mu je bilo zabranjeno trenirati na zatvorenim terenima i natjecati se s bijelim igračima, Ashe je uporno trenirao i napredovao. Preselio se u St. Louis, gdje je mogao igrati bez rasnih ograničenja. Sa 20 godina osvojio je svoj prvi veliki turnir, a ubrzo je postao prvi crni tenisač u Davis Cup reprezentaciji SAD-a.
Prvi crni prvak US Opena Godine 1968., u prvoj godini tzv. Open ere, Ashe je osvojio US Open, postavši prvi tamnoputi tenisač koji je osvojio Grand Slam turnir u singlu. Iako nije mogao primiti novčanu nagradu jer je još bio amater, njegova pobjeda bila je povijesna. Ashe je bio i lider Davis Cup reprezentacije, koja je te godine osvojila titulu.
Borba protiv aparthejda i rasizma Ashe nije bio samo sportaš – bio je i aktivist. Godinama je pokušavao igrati u Južnoj Africi, zemlji sa zloglasnim aparthejdom, ali mu je ulaz bio zabranjen zbog njegove rase. Pokrenuo je inicijativu za suspenziju Južne Afrike iz međunarodnih teniskih natjecanja, što je i ostvareno. Iako je bio kritiziran, nije podržavao bojkot mečeva protiv južnoafričkih igrača, već je zagovarao političke i ekonomske sankcije protiv režima.
Lider u teniskim organizacijama i borba za prava igrača Ashe je bio jedan od osnivača ATP-a i bio je njegov predsjednik. Podržao je bojkot Wimbledona 1973. godine zbog suspenzije jugoslavenskog tenisera Nikole Pilića, pokazujući da je spreman boriti se za prava igrača i protiv nepravde u sportu.
Zdravstvene borbe i posljedice Nakon uspješne karijere, Ashe je doživio srčani udar i ugrađena mu je četverostruka premosnica. Kasnije je otkriveno da je zaražen HIV-om, vjerojatno prilikom transfuzije krvi tijekom operacije. Iako je bolest bila stigmatizirana, Ashe je otvoreno govorio o AIDS-u i osnovao zakladu za borbu protiv bolesti.
Nasljeđe i heroizam Ashe je umro 1993. godine, ali je ostavio neizbrisiv trag. Najveći teniski stadion u New Yorku nosi njegovo ime, a on je ostao simbol borbe protiv rasizma, nepravde i za ljudska prava. Njegova tiha, ali odlučna borba pokazuje da pravo herojstvo nije u nadmetanju, već u služenju drugima.
Ako ste mislili da je tenis samo igra, Asheova priča će vas razuvjeriti. A sad, što vi mislite – koliko je sport danas oslobođen od nepravdi? Bacite komentar, da vidimo tko je još spreman boriti se kao Ashe!
