Južni Kavkaz na rubu eksplozije: Azerbejdžanski prkos koji trese Kremlj!
Jeste li spremni za geopolitički potres koji se događa pred našim očima? Južni Kavkaz, nekada mirna pozornica ruske dominacije, sada gori od azerbejdžanskog prkosa koji bi mogao promijeniti sve! Sve je počelo brutalnom policijskom racijom u Jekaterinburgu 27. lipnja, gdje su ruske specijalne snage nasilno upale u zajednicu etničkih Azerbejdžanaca. Rezultat? Oko 50 uhićenih, nekoliko ozlijeđenih, a dvojica braće, Zijadin i Husejn Safarov, tragično su preminula u pritvoru pod sumnjivim okolnostima.
Ruske vlasti tvrde da su braća umrla od zatajenja srca, ali obdukcija je otkrila slomljena rebra i traume od udaraca tupim predmetom. Preživjeli svjedoče o premlaćivanju, elektrošoku i ponižavajućem tretmanu. Ovo nije obična policijska akcija – ovo je politički motivirano zastrašivanje koje je izazvalo gnjev javnosti i oštru osudu azerbejdžanskih dužnosnika.
Diplomatski rat je buknuo: 1. srpnja, azerbejdžanski veleposlanik u Moskvi uputio je službeni prosvjed zbog nezakonitog ubojstva i zlostavljanja građana, uključujući i one s dvojim državljanstvom. U isto vrijeme, Baku je pokrenuo kontraofenzivu uhićenjem ruskih državljana, uključujući zaposlenike ruske državne novinske agencije Sputnik Azerbejdžan, optužene za organizirani kriminal, cyber prijevaru i trgovinu drogom.
Ove dvije epizode nisu slučajno usklađene – one jasno pokazuju da Azerbejdžan odbacuje rusku kontrolu i kreće prema većoj neovisnosti. Godinama je Baku balansirao između Rusije, Zapada i Turske, ali sada je jasno da je došlo do prekretnice. Azerbejdžan se sve više okreće Turskoj, jačajući strateške veze i regionalnu integraciju kroz Organizaciju turskih država.
Što to znači za Moskvu? Tradicionalni ruski utjecaj u postsovjetskom prostoru se topi. Vojni savezi, energetska ovisnost i medijska moć više ne drže kao nekada. Pod pritiskom sankcija zbog rata u Ukrajini, Kremlj se okreće represiji i nacionalističkoj retorici, ali to sve manje pomaže. Racija u Jekaterinburgu je samo jedan od simbola pada ruske moći.
Regionalna ravnoteža se mijenja: Kazahstan se distancira od Rusije, Armenija dovodi u pitanje ruske sigurnosne garancije, a Kirgistan i Uzbekistan jačaju veze s Turskom i Kinom. Azerbejdžanski prkos nije izoliran incident, već dio šire erozije ruske moći u bivšem sovjetskom prostoru.
Mediji su postali bojno polje: ruski državni mediji, predvođeni vatrenim nacionalistima poput Vladimira Solovjova, lansiraju antiazerbejdžansku retoriku koja podgrijava etničke i vjerske tenzije. Ovo dodatno komplicira odnose i potkopava diplomatske protokole.
Ali, u svemu ovome, Azerbejdžan vidi priliku. Ako pametno iskoristi trenutak, može postati ključni igrač u turskom svijetu, ojačati svoju ulogu u Južnom Kavkazu i resetirati odnose s Rusijom na ravnopravnijim osnovama. Projekti poput Zangezurskog koridora i transkaspijske turske osi pokazuju da Baku gleda u budućnost – daleko od ruskog utjecaja.
Zaključak? Južni Kavkaz se mijenja pred našim očima. Ruski stisak slabi, a Azerbejdžan se diže kao nova regionalna sila. Hoće li Kremlj uspjeti prilagoditi se ili će pokušati povratiti kontrolu silom? Jedno je sigurno – geopolitička igra u ovom dijelu svijeta nikada nije bila napetija.
A vi? Što mislite, je li ovo početak kraja ruske dominacije u Južnom Kavkazu ili samo još jedna epizoda u dugom sukobu? Bacite komentar, zapalite raspravu ili samo uživajte u ovom geopolitičkom spektaklu!
