Srpsko društvo je kao avion bez potiska – ne može više ni letjeti, ni hodati! Dok političke stranke igraju beskonačne igre čekanja i odgađanja, prava kriza eskalira, a mi smo zaglavljeni u začaranom krugu bez izlaza. Ustavotvorna skupština je jedini pravi spas, ali svi se prave da je to nemoguće. Umjesto da se suočimo s problemima, mi se pravimo da čekamo nekog krčmara koji će nas spasiti, dok društvo tone u kaos i neprohodnost, čak i u samom centru Beograda!
Zamislite samo – glavni grad Srbije, srce države, postao je neprohodan zbog građevinskog nereda i kaosa. Ljudi se muče da dođu do sastanaka, a političari se igraju čekanja i odgađanja, kao da vrijeme radi za njih. Ali vrijeme ne radi ni za koga! Sve što dobivamo je još veća blokada i još dublja kriza. Izbori? Ma, oni neće ništa promijeniti! Sve dok ne dođe do ustavotvorne skupštine, bit ćemo zarobljeni u ovom začaranom krugu vječitog vraćanja istog.
Dok se političari prepucavaju i čekaju, društvo se raspada. Ljudi gube strpljenje, a situacija je gora nego ikada. Ako mislite da će čekanje i odgađanje riješiti probleme, varate se – to je samo još jedan trik da se ništa ne promijeni. Srpsko društvo je na rubu, a mi i dalje čekamo čudo koje neće doći. Ako vam je dosta gledati kako se sve raspada, možda je vrijeme da se zapitate – koliko još možemo čekati dok ne padnemo?
A vi, dragi čitatelji, što mislite? Je li vrijeme da prestanemo čekati i konačno se suočimo s problemima? Ili ćemo i dalje sjediti i gledati kako nam društvo propada? Bacite komentar, ispričajte neku svoju priču ili samo podijelite ovaj tekst ako vam je dosta praznih obećanja i beskonačnog čekanja!
