Ljubica Adžović bila je romska glumica i prirodna glumica koju je redatelj Emir Kusturica otkrio i angažirao u svojim filmovima poput “Dom za vješanje” i “Crna mačka, bijeli mačor”. Njezin autentični talent donio joj je priznanja, uključujući nagradu na Kanskom festivalu. Unatoč filmskom uspjehu, Ljubica se vratila svom prethodnom zanimanju proricanju sudbine na plaži u Sutomoru. Imala je devetero djece i veliki broj unučadi. Krajem života živjela je u Francuskoj i Švedskoj, a kasnije je zatražila politički azil u Francuskoj zbog straha od mafije. Njezina smrt 2023. godine izazvala je brojne reakcije, uključujući izjave Emira Kusturice koji je istaknuo njezin rijedak talent i važnost u njegovom radu. Obitelj je demantirala netočne tvrdnje o njezinoj umiješanosti u trgovinu djecom. Ljubica je ostavila dubok trag u filmskoj umjetnosti i inspirirala svoju obitelj, uključujući unuka Safeta Adžovića, koji se bavi glumom i snimanjem u njemačkom govornom području.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentirani izvori naglašavaju romsku pripadnost Ljubice Adžović i njezin status prirodnog talenta kojeg je otkrio Emir Kusturica, ističući važnost kulturne zastupljenosti i autentičnih glasova u kinematografiji. Fokusiraju se na njezin umjetnički doprinos i društveni kontekst njezina života, uključujući povratak tradicionalnom proricanju sudbine i izazove s kojima se Romi suočavaju.
Centar: Centristički izvori pružaju uravnotežen pregled života i karijere Ljubice Adžović, fokusirajući se na njezino otkriće od strane Kusturice, filmske uspjehe i osobni život. Izvještavaju o njezinim nagradama i odluci da se vrati proricanju sudbine bez previše političkog ili kulturnog konteksta, predstavljajući činjenice i biografske detalje.
Desno: Desno orijentirani izvori ističu osobnu priču Ljubice Adžović, uključujući njezin obiteljski život i kasnije godine, ponekad fokusirajući se na kontroverze poput lažnih optužbi za trgovinu djecom i zahtjev za azil. Mogu naglašavati zakon i red i važnost istine u medijskom izvještavanju.
