Zamislite osmogodišnjeg dječaka koji ne zna nijednu ljudsku riječ, ne zna što je zagrljaj niti što znači ljubav. Nije to scena iz horor filma, već stvarnost dječaka iz sjevernog Tajlanda. Dok njegovi vršnjaci uče i igraju se, on je odrastao zatvoren u kolibi, bez vode, hrane, obrazovanja i ljudske pažnje – među čoporom pasa. Policija i socijalni radnici pronašli su ga kako hoda na sve četiri i komunicira lavežom, jer je to bio njegov jedini jezik. Njegova majka i brat, oboje ovisnici o drogama, ostavili su ga zaboravljenog i otuđenog, dok su susjedi godinama gledali i šutjeli.
Ovaj slučaj nije usamljen. Slične tragedije događaju se diljem svijeta – od Rusije, preko Indije, do Nigerije i Ukrajine, gdje djeca odrastaju među životinjama, zanemarena i izolirana zbog siromaštva, bolesti ili ovisnosti roditelja. Sustav često ne reagira na vrijeme, a djeca se pronalaze tek kada susjedi prijave. Sada je dječak pod zaštitom dječjeg doma, gdje će dobiti psihološku pomoć, obrazovanje i sigurnost. Ali pitanje ostaje: koliko još takvih slučajeva čeka da budu otkriveni?
Ova priča je brutalni podsjetnik koliko društvo može zakazati i koliko je važno da svi budemo pažljiviji prema djeci u našoj zajednici. Ako mislite da je ovo daleko od vas, razmislite ponovno – možda je netko u vašem susjedstvu u sličnom paklu. Ako imate što reći o ovoj priči ili možda sličnu, slobodno ostavite komentar. Neka se glasovi ne utišaju kao što je ovaj dječak bio dugo vremena.
