Zamislite ovo: pola milijuna ljudi na koncertu Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu, a nitko ne zna kako će se to uopće organizirati! Da, dobro ste pročitali. Najprodavaniji koncert u povijesti Hrvatske, a detalji o sigurnosti, prometu i evakuaciji su i dalje misterij. Dok se u drugim gradovima i zemljama masovni koncerti planiraju mjesecima unaprijed, sa jasno definiranim planovima i koordinacijom svih službi, u Zagrebu vlada potpuni kaos.
Dok se u Modeni, Italija, za koncert Vasca Rossija organiziralo čak 30 dodatnih vlakova, zatvarale ulice i formirale posebne zone za hitne službe, u Zagrebu još uvijek nema ni osnovnih informacija o prometnoj regulaciji. Medicinski radnici ne znaju tko će biti na terenu, policija i organizatori ne usklađuju se, a gradonačelnik i ministar unutarnjih poslova daju kontradiktorne izjave. Sve to samo 11 dana prije koncerta!
Za usporedbu, koncert Bijelog Dugmeta u Beogradu 1987. godine, sa 70.000 prodanih ulaznica, imao je čak 3.000 policajaca i 1.000 redara na osiguranju. U Modeni su mjesecima prije događaja koordinirane sve službe, a u Münchenu je za koncert Helene Fischer angažirano 5.000 parkirnih mjesta i organiziran shuttle prijevoz. Čak i besplatni koncerti s milionskom publikom, poput Roda Stewarta u Rio de Janeiru, imaju detaljno razrađene evakuacijske planove i zatvorene ulice.
A što imamo u Zagrebu? Potpunu neizvjesnost i neorganiziranost. Hoće li pola milijuna ljudi doći na koncert bez ikakvog plana? Hoće li doći do potpunog kolapsa? Ovo nije samo koncert, ovo je test za gradsku upravu i sve nadležne službe. Ako mislite da je ovo samo još jedna priča o lošoj organizaciji, razmislite ponovno. Ovo je potencijalni kaos koji može ugroziti sigurnost stotina tisuća ljudi.
Zato, dok čekamo da netko konačno objavi plan, slobodno ostavite komentar ispod i recite – jeste li spremni za najveći koncert bez plana u povijesti? Ili možda imate neki bolji prijedlog kako da se ovo organizira? U svakom slučaju, ovo će biti tema o kojoj će se dugo pričati, a možda i prepričavati kao najveći organizacijski fijasko. Samo da ne bude tragedije, zar ne?
