U regiji gdje demokracija sve više stagnira, civilno društvo ostaje posljednja linija obrane građanskih prava i sloboda. No, umjesto podrške, ono je meta pritisaka, diskreditacija i političkih igara koje ga guraju na marginu. U Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji, nevladine organizacije (NVO) bore se za opstanak dok vlasti sustavno obeshrabruju njihov rad, selektivno financiraju poslušne, a kritičke proganjaju.
Daliborka Uljarević iz Crne Gore podsjeća da je civilno društvo nekada bilo slabo i neizvjesno, ali da je danas vitalno i da uživa povjerenje građana, što je rijetkost u regiji gdje institucije gube kredibilitet. No, taj uspjeh dolazi uz cijenu – kontinuirane negativne kampanje i pokušaje diskreditacije koje dolaze s vrha vlasti.
Dejana Cvjetković iz BiH ističe paradoks: u zemlji sa 28.000 registriranih organizacija i tri milijuna stanovnika, ne postoji registar koji prati njihov rad. Vlasti ne pokazuju političku volju da stvore podržavajuće okruženje, a selektivno financiranje i otvoreno targetiranje aktivista postali su svakodnevica.
Slobodan Georgiev iz Srbije dodaje da vlast ne podnosi kritiku i da kritičke NVO često nazivaju „stranim plaćenicima“ i „izdajnicima“, dok istovremeno surađuju s istim stranim donatorima. Iako građani sve više podržavaju civilni sektor, režim koristi provladine organizacije kao oruđe za diskreditaciju legitimnih aktera.
Beba Zhagar iz Sjeverne Makedonije ukazuje na financijske probleme i nisku uključenost građana u rad civilnog društva – samo 4% sudjeluje u nekom obliku rada. Povjerenje je najviše u crkvu, a tek potom u građanske organizacije, što pokazuje koliko je prostora za razvoj građanske svijesti.
Povlačenje američkih sredstava, posebno USAID-a, ostavilo je ozbiljne posljedice. U BiH je ugašeno 23 projekta i izgubljeno 34 milijuna dolara, dok država izdvaja samo oko 3% proračuna za civilni sektor. U Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji situacija je slična, a koordinacija donatora je slaba.
Ova situacija nije samo financijska – to je politički i društveni problem. Europska unija, nekada ključni transformativni faktor, danas se sve više ponaša kao trgovac, a ne kao zaštitnik vrijednosti. Ako EU ne prepozna civilno društvo kao ključnog partnera u procesu europskih integracija, prostor će se isprazniti i Balkan će postati poprište utjecaja Rusije i Kine, gdje nema mjesta za otpor i alternativu.
Unatoč svemu, raste val solidarnosti unutar civilnog društva, a građani sve više prepoznaju NVO kao glas svojih problema i korektiv vlasti. Ali, je li to dovoljno?
Civilno društvo je na rubu, a budućnost Balkana visi o koncu. Ako ne probudimo građansku svijest i ne podržimo one koji se bore za slobodu, mogli bismo ostati bez posljednje obrane demokracije. A vi? Vjerujete li da će civilno društvo preživjeti ovu oluju ili ćemo gledati kako nestaje pred našim očima? Bacite komentar, možda zajedno pronađemo odgovor!
