Digitalni autizam – tiha epidemija koja uništava našu djecu!
U vremenu kada su ekrani postali produžetak naše ruke, djeca najranije dobi provode sate zarobljena u digitalnom svijetu. Ali, jeste li znali da pretjerano korištenje telefona, tableta i televizora može izazvati simptome koji nalikuju autizmu? Da, dobro ste pročitali! Stručnjaci upozoravaju na fenomen nazvan “digitalni autizam” ili “ekranizam” – stanje koje nije službena dijagnoza, ali alarmantno utječe na razvoj djece.
Što je digitalni autizam?
Digitalni autizam nije pravi autizam, već skup simptoma koji se javljaju kod djece prekomjerno izloženih ekranima. Djeca pokazuju kašnjenja u govoru, emocionalnom i kognitivnom razvoju, poremećaje pažnje, probleme u socijalnoj interakciji i simboličkoj igri. Mozak mališana, naročito u ranom uzrastu, hiperstimuliran je neprimjerenim vizualnim i auditivnim sadržajima, što dovodi do senzorne dezorijentacije i povlačenja u sebe.
Alarmantni primjeri iz prakse
Logoped Marijana Mirković opisuje slučajeve djece koja su satima dnevno vezana za ekrane. Jedan dječak je odbijao jesti bez telefona, uspavljivao se uz njega, što je rezultiralo ozbiljnim kašnjenjem u govorno-jezičnom i socio-emocionalnom razvoju. Drugi je postao razdražljiv, nestrpljiv i nemiran, s EEG nalazima koji su pokazali epileptiformne promjene. Ovo nije znanstvena fantastika, već stvarnost u mnogim domovima.
Znanost potvrđuje: ekrani mijenjaju mozak
Istraživanja pokazuju da djeca koja provode više od dva sata dnevno pred ekranima imaju slabije rezultate u razmišljanju, govoru i pamćenju. Također, pate od kratkovidnosti, nesanice i zaostaju u razvoju mašte i tjelesnih aktivnosti. Prosječno dijete danas provodi oko tri sata dnevno uz ekrane, dok s roditeljima razgovara samo oko 40 minuta – poražavajući podatak koji govori o gubitku stvarne komunikacije.
Što roditelji mogu učiniti?
Stručnjaci savjetuju da djeca do treće godine ne bi trebala biti izložena ekranima. Ako nema izbora, vrijeme ispred ekrana treba ograničiti na 30 minuta dnevno, uz aktivno prisustvo roditelja koji kontroliraju sadržaj. Umjesto da umiruju ili hrane djecu uz ekrane, roditelji ih trebaju poticati na igru, kretanje i komunikaciju – jer samo tako mozak može zdravo rasti.
Digitalni autizam nije sudbina
Dobra vijest je da se simptomi digitalnog autizma mogu povući ako se djeci ograniči pristup ekranima i uključi ih u stvarni svijet. Djeca počinju reagirati na svoje ime, razvijaju govor i socijalne vještine, a njihovo ponašanje se mijenja na bolje. Ali, za to je potrebna velika posvećenost i stručna pomoć.
Zaključak
Digitalizacija je neizbježna, ali njena zloupotreba može imati katastrofalne posljedice po našu djecu. Hoćemo li dopustiti da budu zarobljenici ekrana i da im mozak pati? Ili ćemo se izboriti za njihovu budućnost? Razmislite o tome dok sljedeći put date djetetu telefon da ga smirite. A ako imate svoju priču ili mišljenje, slobodno ostavite komentar – možda baš vaša riječ nekome promijeni život!
