Vrh SDPA, predvođen Sinišom Hajdašem Dončićem, raspustio je vodstva stranke u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku nakon loših rezultata na lokalnim izborima. Ovaj potez se smatra pokušajem amnestiranja vlastite odgovornosti i preuzimanja potpune kontrole nad strankom. Postavljeni su povjerenici, uglavnom bliski suradnici Hajdaša Dončića, s ciljem reorganizacije lokalnih organizacija i pripreme stranke za buduće izbore. Raspuštanje je izazvalo različite reakcije unutar stranke, gdje neki smatraju da je to nužan korak prema rekonstrukciji, dok drugi kritiziraju ovaj potez kao pokušaj centralizacije moći i izbjegavanja odgovornosti. Posebno su problematične situacije u Rijeci i Splitu, gdje su lokalne organizacije duboko podijeljene i suočene s velikim izazovima. U Osijeku je raspuštanje manje logično, jer je lokalni šef stranke ostvario relativno dobar rezultat. U narednom razdoblju, povjerenici imaju široka ovlaštenja, uključujući mogućnost raspisivanja unutarstranačkih izbora ili njihovog odgađanja. Također, razmatra se ukidanje modela glasanja ‘jedan član jedan glas’ u korist vrednovanja rezultata rada. Ova situacija ukazuje na duboke unutarnje probleme u SDPA i potrebu za ozbiljnim reformama kako bi stranka mogla biti konkurentna na nadolazećim parlamentarnim izborima.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentirani izvještaji naglašavaju potrebu za unutarnjim reformama u SDPA i smatraju da je raspuštanje lokalnih vodstava nužan korak za rješavanje neuspjeha stranke i pripremu za buduće izbore. Ističu važnost odgovornosti i kritiziraju prethodno vodstvo zbog nemogućnosti povezivanja s biračima.
Centar: Centrističke perspektive prikazuju raspuštanje kao pragmatičan odgovor na izborne gubitke, fokusirajući se na organizacijske izazove s kojima se SDPA suočava. Primjećuju imenovanje povjerenika kao način stabilizacije i reorganizacije stranke, uz priznavanje unutarnjih podjela i složenosti reformi stranačkih struktura.
Desno: Desno orijentirani narativi kritiziraju vodstvo SDPA zbog lošeg upravljanja i izbornih neuspjeha, prikazujući raspuštanje kao očajnički pokušaj da se zadrže na vlasti. Naglašavaju pad stranke i dovode u pitanje njezin značaj u hrvatskoj politici, često predstavljajući ovaj potez kao neučinkovit i simboličan, a ne suštinski.
