Duško Trifunović nije bio običan pjesnik. Bio je glas siromaštva, tuge i boli, čovjek koji je želio umrijeti, ali je ostavio vječnu poeziju koja i danas dira srca milijuna. Rođen 1933. godine u Sijekovcu kod Bosanskog Broda, Duško je sa samo šest godina ostao bez oca, koji je ubijen pred njegovim očima tijekom Drugog svjetskog rata. Od tada je njegov život bila borba za opstanak, hod po rubu gladi i boli.
S majkom i sestrom preselio se u Sarajevo, a potom u Mostar, grad koji je ostavio dubok trag na njegovu dušu. Radio je kao bravarski pomoćnik u tvornici aluminija, živio u baraci s jednim krevetom i jednom knjigom. Iako je bio fizički radnik, noćima je pisao poeziju, tiskajući zbirke iz svog džepa, štedeći na kruhu i mlijeku. “Bio sam gladan, zaljubljen u riječi. Poezija me je spasila. Nisam imao ništa osim pisanja,” rekao je jednom.
Duško nije bio pjesnik salona i svečanosti. Bio je pjesnik kafana, tvornica i ulica siromaštva. Njegova djela, kojih je objavio preko 80, obuhvaćaju poeziju, romane, eseje, dječje pjesme i dramske tekstove. Suradivao je s najvećim imenima jugoslavenske glazbe poput Bijelog Dugmeta, Zdravka Čolića i Indexa. Ipak, slava nije brisala njegovu tugu. Nikada nije bio miljenik vlasti, često je bio na rubu zabrane zbog svojih drugačijih misli.
Posljednje godine života proveo je skromno u Novom Sadu, gdje je preminuo 28. siječnja 2006. godine. Bio je srčani bolesnik koji nije želio liječiti se – želio je umrijeti. Na dan njegove sahrane, dok su nosili lijes, na nebu se pojavio trag aviona u obliku broja osam, simbola beskonačnosti. Duško je bio svoj čovjek, zauvijek između dva svijeta – ovog zemaljskog i svijeta pjesnika.
Njegova poezija i danas podsjeća da iz najmračnijih trenutaka može niknuti nešto vječno i lijepo. Svijet često zaboravlja svoje pjesnike, ali Duško Trifunović ostaje tihi svjedok epohe i čovjek čiji stihovi dodiruju duše onih koji znaju što znači izgubiti, šutjeti i ipak preživjeti.
Ako ste mislili da je poezija dosadna, Duško će vas razuvjeriti. A ako imate neku omiljenu njegovu pjesmu, bacite je dolje u komentare – da vidimo tko još diše njegovim stihovima!
