Erdogan i PKK: Kraj oružane borbe ili samo predstava za javnost?
Simbolično polaganje oružja u Iraku Na sjeveru Iraka, u blizini Sulejmanije, desetine boraca Radničke partije Kurdistana (PKK) simbolično su položile oružje. Ovaj potez, prvi konkretan korak u okviru obećanog razoružavanja, predstavlja potencijalni preokret u dugogodišnjoj pobuni koja je odnijela preko 40.000 života. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan nazvao je ovaj čin “važnim korakom” prema cilju “Turska bez terora” i izrazio nadu da će doprinijeti trajnom miru u regiji.
Politički dijalog umjesto oružane borbe PKK je najavio da će odustati od oružane borbe i fokusirati se na politički dijalog. Vođa PKK-a, Abdullah Öcalan, koji izdržava doživotnu kaznu u turskom zatvoru, potvrdio je ovaj prijelaz u video poruci. Odluka je donesena na 12. kongresu PKK-a, ali paradoksalno, turska država je nastavila bombardiranje boraca PKK-a u sjevernom Iraku, što baca sjenu na iskrenost mirovnog procesa.
Je li ovo kraj sukoba? Iako je simbolično polaganje oružja značajan gest, pitanje ostaje što će se dalje događati. Procjene govore da u sjevernom Iraku ima preko 2.000 naoružanih boraca PKK-a, a oružje koje su koristili više ne može ozbiljno ugroziti tursku državu, naročito u eri dronova i suvremene vojne tehnologije. Međutim, sukobi se i dalje nastavljaju, a odnosi između PKK-a i kurdske autonomne vlade u Iraku su napeti.
Sastanak DEM-a i Erdogana Prokurdska turska stranka DEM nedavno je imala sastanak s Erdoganom, gdje su razgovarali o razoružavanju PKK-a. DEM je izrazila volju da unaprijedi proces i dala preporuke za naredne korake. Ovaj dijalog pokazuje da postoji politička volja za rješavanje sukoba, ali je pitanje koliko će ta volja biti iskrena i uspješna.
Zaključak: Povijesni uspjeh ili samo predstava? Je li ovo zaista kraj oružane borbe ili samo još jedna predstava u dugom i krvavom sukobu? Dok Erdogan slavi “važan korak” i nada se miru, stvarnost na terenu i dalje je komplicirana. Bombardiranja se nastavljaju, a budućnost PKK boraca i njihovih obitelji ostaje neizvjesna. Hoće li Turska proglasiti amnestiju? Hoće li se Kurdi integrirati u politički sustav ili će sukob nastaviti u nekoj drugoj formi? Sve su to pitanja na koja ćemo tek dobiti odgovore.
Ako ste mislili da je ovo kraj, možda ste previše optimistični. Ali hej, barem je netko pokušao! A vi, što mislite – je li ovo stvarni kraj ili samo još jedna epizoda u beskrajnoj sapunici Bliskog istoka? Bacite komentar, da vidimo tko je optimist, a tko realist!
