EU je odlučila da klimatske ciljeve za 2030. godinu može djelomično ostvarivati tako što će financirati projekte smanjenja emisije ugljičnog dioksida u siromašnijim zemljama. Da, dobro ste pročitali! Umjesto da se bore sa svojim zagađenjem, bogate članice EU će kupovati „kredite“ za smanjenje CO2 u drugim državama. Europska komisija je spremna odobriti ovu kontroverznu praksu unatoč žestokim kritikama znanstvenih savjetnika koji upozoravaju da to može biti samo izgovor za izbjegavanje stvarnih promjena.
Što se događa?
Europska komisija planira predstaviti cilj smanjenja emisije ugljičnog dioksida za 2030. godinu, ali s jednim velikim „ali“ – dio tog cilja može se ostvariti kroz međunarodne kredite. To znači da EU može financirati projekte u siromašnijim zemljama koji smanjuju emisiju CO2, a da to računa kao svoj doprinos klimatskim ciljevima.
Zašto je to problem?
Ova praksa je kao da plaćate nekome da ne baca smeće u vaš vrt, dok vi i dalje prljate svoj. Znanstveni savjetnici upozoravaju da takvi krediti mogu biti samo izgovor za bogate zemlje da izbjegnu stvarne, teške mjere smanjenja emisije u vlastitim granicama. To je kao da varate na ispitu klimatskih obveza!
Tko profitira?
Siromašnije zemlje dobivaju novac za projekte smanjenja emisije, što može biti korisno za njih, ali EU time samo kupuje vrijeme i dobar imidž. Kritičari kažu da je ovo licemjerje i da pravi problem zagađenja ostaje neriješen.
Što slijedi?
Europska komisija uskoro će službeno predstaviti ove planove, a očekuje se žestoka debata. Hoće li ovo biti spas za planetu ili samo još jedna farsa u klimatskoj politici?
Ako vam se čini da je ovo kao da EU pokušava prevariti samu sebe, niste jedini. A vi, što mislite? Je li ovo pametan potez ili samo još jedan izgovor za nečinjenje? Bacite komentar, da vidimo tko je za, a tko protiv ove klimatske „sheme“!
