Zamislite da ste osuđeni na godine nepodnošljivih bolova, a zakon vam ne dopušta da izaberete dostojanstven kraj. Upravo to se događa u mnogim zemljama, uključujući i Sloveniju, gdje je eutanazija i dalje tabu tema, iako je u desetak država širom svijeta legalizirana. Alenka Čurinjanžekovič, umirovljena učiteljica iz Slovenije, bila je jedna od onih koji su se borili za pravo na pomoć pri umiranju. Dijagnosticirana s Morquio sindromom, neizlječivom i bolnom bolesti koja joj je uništavala kosti i hrskavicu, Alenka je godinama trpjela nepodnošljive bolove. Uz podršku supruga, obratila se švicarskoj organizaciji Dignitas, jednoj od rijetkih zemalja gdje je eutanazija legalna. Slovenija nije među njima. Nakon neuspjeha da slovenski parlament usvoji zakon o potpomognutom umiranju, Alenka je u ožujku 2020. godine u švicarskoj klinici popila smrtonosni koktel i preminula u 66. godini.
Ovaj slučaj otvara goruće pitanje: je li pravo na dostojanstvenu smrt osnovno ljudsko pravo ili društveni tabu? Dok se u Velikoj Britaniji donji dom parlamenta nedavno izjasnio za legalizaciju eutanazije, mnoge zemlje i dalje odbijaju priznati patnju i izbor pojedinca. Zašto? Zbog straha, moralnih dilema ili političke inertnosti?
Alenkina priča nije usamljena. Milijuni ljudi širom svijeta trpe u tišini, bez mogućnosti da izaberu kraj koji bi im donio mir. Dok se debate vode, stvarni ljudi gube svoje bitke s boli i beznađem. Ako zakon ne štiti pravo na izbor, čija je onda odgovornost? Hoćemo li dopustiti da se ovakve tragedije ponove?
U svijetu gdje tehnologija napreduje, a prava na mnoge stvari se šire, pravo na dostojanstvenu smrt i dalje je kontroverza. Možemo li zaista govoriti o napretku ako ne poštujemo izbor pojedinca u najtežim trenucima?
Ako vas ova tema dira ili imate svoje mišljenje, bacite komentar dolje. Je li eutanazija spas ili presuda? Ili možda nešto između? Uključimo se u razgovor koji može promijeniti živote.
