Pod Goricom, u srcu Crne Gore, fašizam i primitivizam nisu samo riječi – oni su buknuli u plamenu koji je preksinoć osvijetlio noć. Dok su policijski kordoni stajali s jedne strane, s druge su se našli uhljebi i sluge režima, dok je narod, umoran od represije, konačno pronašao snagu da se ujedini. Ali, je li to dovoljno? Hoće li itko poslije te noći ustuknuti?
Ova noć nije bila obična. To je bila noć kada je stara mržnja i sujeta izbrisana, a nova, superiorna ideja ujedinjenja zasjala jače nego ikada. Režim je počeo se bojati, jer su građani shvatili da više nisu samo brojke u njihovim statistikama. Pratnje, prisluškivanja, zastrašivanja – sve to sada djeluje kao smiješna predstava za one koji su odlučili boriti se za slobodu.
Ali, nije sve tako crno. Kultura i antifašistička borba dobile su novi život u 21. stoljeću, dajući nadu da se put borbe nastavlja. Ipak, opasnost je stvarna – oni koji su prekasno shvatili što se događa sada su najopasniji. Zato je jedini put naprijed – biti neustrašiv, prkosan i hrabar.
Ako mislite da je ovo samo još jedna priča o borbi protiv fašizma, razmislite ponovno. Ovo je poziv na buđenje, na akciju, na to da se ne dopusti da nas zastraše i podijele. Jer, ako ne mi, tko? Ako ne sada, kada?
A vi, dragi čitatelji, što mislite? Je li vrijeme da se svi zajedno podignemo ili ćemo dopustiti da nas ponovno ušutkaju? Bacite komentar, podijelite svoje mišljenje, ili samo se nasmijte – ali nemojte ostati tihi.
