Nogomet, sport koji bi trebao biti igra strasti i ponosa, na FIFA Svjetskom klupskom prvenstvu u Seattleu pokazao je mračnu stranu argentinskog klupskog nogometa. River Plate i Boca Juniors, dva najveća argentinska kluba, nisu uspjeli donijeti ni djelić slave na teren. Umjesto toga, njihovi nastupi bili su prava drama – ali ne ona koju bi itko želio vidjeti.
River je ispao iz turnira nakon poraza od Intera, a njihovi navijači su, iako razočarani, nastavili pjevati kao da su odvojeni od stvarnosti. No, na terenu je bilo sve samo ne dostojanstveno – isključenje Gonzala Montijela i pokušaj fizičkog sukoba Marka Acune s protivničkim igračem dodatno su osramotili klub. Boca Juniors je ranije eliminiran, i to od ekipe sastavljene uglavnom od poluprofesionalaca iz Novog Zelanda! Da, dobro ste pročitali.
Dok su argentinski klubovi tonuli, brazilski timovi dominirali su. Sva četiri brazilska kluba prošla su grupnu fazu, a posljednjih šest izdanja Kopa Libertadoresa osvojili su isključivo Brazilci. Četiri finala bila su isključivo brazilska. To nije slučajnost, već rezultat višeslojne krize u argentinskom nogometu.
Ekonomija je glavni krivac. Dugotrajna kriza u Argentini ostavila je dubok trag na financije klubova. Prihodi od sponzorstava i marketinga znatno su manji nego kod brazilskih rivala. Dok su brazilski klubovi ušli u fazu profesionalizacije, mnogi argentinski i dalje funkcioniraju pod utjecajem moćnih navijačkih skupina, što guši strateški razvoj i upravljanje.
River je imao nesreću s ozljedama i suspenzijama, što je dodatno oslabjelo momčad. Boca je ušla u natjecanje s kontroverznim povratkom trenera Miguela Anhela Rusa, što je izazvalo sumnju u upravljanje klubom. Manji argentinski timovi ipak uspijevaju na regionalnoj razini, ali dva najveća kluba daleko su od nekadašnje slave.
Ovaj turnir brutalno je ogolio stvarnost: nogomet u Argentini nije samo strast, već i ozbiljan problem koji se ne može ignorirati. Dok brazilski klubovi potvrđuju svoju konkurentnost i prema europskim velikanima, argentinski velikani zaostaju i na terenu i u strukturi. Infrastruktura, menadžment i financijska stabilnost ključni su faktori koji odlučuju o uspjehu, a Argentina tu zaostaje.
Ako ste mislili da je nogomet samo igra, razmislite ponovno. Ovaj turnir pokazao je da je nogomet u Argentini bolest koja traži hitan lijek. A vi, što mislite? Je li vrijeme da se argentinski nogomet ozbiljno reformira ili da nastavimo praviti se da je sve u redu dok Brazilci skupljaju trofeje? Bacite komentar, neka se čuje glas naroda!
