Papa Lav XIV prvi put u povijesti imenovao je kineskog biskupa, što je važan korak u provedbi sporazuma između Vatikana i Kine iz 2018. godine. Sporazum daje kineskim vlastima određeni utjecaj na imenovanje crkvenih vođa, dok papa zadržava pravo veta. Ovaj potez ima za cilj prevladati podjele između službene državne katoličke crkve i podzemne crkve lojalne Vatikanu, koje su često bile pod pritiskom i progonima. Papa Franjo naišao je na kritike konzervativnih krugova unutar Katoličke crkve zbog ustupaka Pekingu, ali se sporazum smatra važnim korakom u normalizaciji odnosa između Vatikana i Kine, prekinutih 1951. godine.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentirani mediji naglašavaju humanitarne i diplomatske aspekte sporazuma Vatikana i Kine, ističući potencijal za poboljšanje vjerske slobode i dijaloga. Oni vide imenovanje kao pozitivan korak prema pomirenju i smanjenju progona podzemnih katolika u Kini.
Centar: Središnji izvori izvještavaju o činjenicama imenovanja i sporazuma, fokusirajući se na diplomatski značaj i ravnotežu moći između Vatikana i kineskih vlasti. Predstavljaju potez kao pragmatičan kompromis usmjeren na normalizaciju odnosa i poboljšanje položaja katolika u Kini bez jakog uređivačkog stava.
Desno: Desno orijentirani mediji često kritiziraju ustupke Vatikana kineskoj vladi, izražavajući zabrinutost zbog gubitka autoriteta pape i moguće izdaje podzemnih katolika lojalnih Vatikanu. Ističu rizike legitimizacije državne crkve koja ne priznaje u potpunosti papinu vlast i upozoravaju na kompromis vjerskih principa zbog političke koristi.
