Riba, nekada nezaobilazan dio naše trpeze, danas je postala luksuz koji si rijetki mogu priuštiti. Na tržnicama i u marketima diljem Hrvatske, prodavači se žale na gotovo izostanak kupaca, dok kilogrami ribe ostaju neprodani. Prosječna potrošnja ribe u Hrvatskoj je između 3 i 7 kilograma godišnje po osobi, dok je europski prosjek čak 20 kilograma. Zašto je to tako? Cijena! Kilogram živog šarana košta oko 500 kuna, dok fileti i kotleti dosežu i do 1.200 kuna, a pastrva je još skuplja – oko 1.500 kuna po kilogramu. U vremenu kada prosječna potrošačka košarica jedva može izdržati, mnogi biraju jeftinije opcije poput svinjetine, piletine ili jaja. Ali nije samo cijena problem. Kupci sve manje vjeruju deklaracijama o svježini ribe, jer se često događa da je riba zapravo odmrznuta, naročito u velikim trgovačkim lancima gdje riba stoji danima. Na tržnicama je situacija nešto bolja, ali i tu kupci često budu razočarani i rijetko se vraćaju. Prodavači se žale i na manjak radne snage koja bi znala očistiti i pripremiti ribu, a posao je posebno težak ljeti zbog visokih temperatura koje dodatno kompliciraju čuvanje robe. Hrvatska godišnje uvozi oko 35.000 tona ribe, dok domaća proizvodnja varira između 12.000 i 15.000 tona, što dodatno podiže cijenu i smanjuje konkurentnost domaće ribe. Sve u svemu, riba polako nestaje s svakodnevnih trpeza, rijetko se nalazi u školskim menzama, a ugostitelji je nude samo simbolično. Ako se ne promijeni pristup države, trgovaca i potrošača, riba će ostati rezervirana samo za praznike i one s dubljim džepom. Vikendi na tržnicama pokazuju isti obrazac: tezge pune ribe, kupaca nema, a zdravlje polako odlazi niz vodu.
